1. slučaj: neparni k. Ako je x>y, onda je xk>yk, neovisno o predznacima brojeva x i y. Ako je x<y, onda je xk<yk.
2. slučaj: parni k. Zbog uvjeta x+y≥0, ako je x>y onda je x>0 i ∣x∣≥∣y∣. Tada je i ∣x∣k>∣y∣k, tj. xk>yk (jer je k paran). Analogno zaključujemo u slučaju x<y.
Time smo dokazali da je (x−y)(xk−yk)≥0 pa zbog (*) vrijedi
2k(xk+1+yk+1)≥2k−1(x+y)(xk+yk).
Po pretpostavci indukcije,
2k−1(x+y)(xk+yk)≥(x+y)(x+y)k=(x+y)k+1,
pa smo dokazali da iz pretpostavke slijedi
2k(xk+1+yk+1)≥(x+y)k+1.
Konačno, po principu matematičke indukcije zaključujemo da nejednakost iz zadatka vrijedi za sve prirodne brojeve n.
Napomena: Za nenegativne x i y, tvrdnja zadatka slijedi direktno primjenom nejednakosti za sredine reda n i 1:
n2xn+yn≥2x+y.
Učeniku koji na bilo koji način dokaže tvrdnju samo u slučaju x,y≥0 treba dodijeliti 5 bodova.
Napomena: U pretpostavci indukcije ne smije pisati „pretpostavimo da tvrdnja vrijedi za svaki prirodni broj k”. Za inače potpuno rješenje u kojem je to jedina greška dati 5 bodova.