Prvo rješenje.
Kako je ac rješenje jednadžbe ax2+bx+c=0, nakon uvrštavanja dobivamo
a⋅(ac)2+b⋅ac+c=0,
odnosno
c2+bc+ac=0,
tj.
c(a+b+c)=0.
Kako je c=0, mora vrijediti a+b+c=0, pa je x0=1 zajedničko rješenje danih triju jednadžbi.
Označimo s x1,x2,x3 druga rješenja tih jednadžbi. Prema Vieteovim formulama vrijedi
x0x1=ac,x0x2=ba,x0x3=cb,
pa kako je x0=1, traženi umnožak iznosi
x1x2x3=ac⋅ba⋅cb=1.
Drugo rješenje.
Kao u prvom rješenju zaključujemo da mora vrijediti a+b+c=0.
Uvrštavanjem c=−a−b u dane jednadžbe dobivamo
ax2+bx−a−b=0,bx2−ax−bx+a=0,−ax2−bx2+ax+b=0.
Rješenja prve jednadžbe
(x−1)(ax+a+b)=0
su x0=1 i x1=−aa+b.
Rješenja druge jednadžbe
(x−1)(bx−a)=0
su x0=1 i x2=ba.
Rješenja treće jednadžbe
(1−x)(ax+bx+b)=0
su x0=1 i x3=−a+bb.
(a+b=0 jer je c=−(a+b)=0).
Umnožak ne-zajedničkih rješenja je
x1x2x3=−aa+b⋅ba⋅(−a+bb)=1.