Neka je x veći, a y manji od dva tražena prirodna broja. Vrijedi:
xy=14(x−y).
Taj uvjet možemo napisati ekvivalentno
14x−14y−xy=0
14x−y(14+x)=0.
Da bismo faktorizirali lijevu stranu jednadžbe, na obje njezine strane dodajemo 14⋅14.
14x+14⋅14−y(x+14)14(x+14)−y(x+14)(x+14)(14−y)=14⋅14=196=196.
Odavde slijedi da je x+14 djelitelj broja 196.
Budući da je x+14>14 i 196=22⋅72, imamo sljedeće mogućnosti:
x+14=28,x+14=49,x+14=98,x+14=196.
Za x+14=28 je 14−y=7, pa je (x,y)=(14,7).
Za x+14=49 je 14−y=4, pa je (x,y)=(35,10).
Za x+14=98 je 14−y=2, pa je (x,y)=(84,12).
Za x+14=196 je 14−y=1, pa je (x,y)=(182,13).
Napomena: Do zaključka da x+14 mora biti djelitelj broja 196, možemo doći tako da iz xy=14(x−y) izrazimo y. Tako dobivamo y(x+14)=14x (1 bod), odnosno
y=x+1414x=x+1414x+142−142=14−x+14196.
Napomena: Svođenje jednadžbe na oblik (x+14)(14−y)=196 nosi 3 boda. Umjesto da analiziramo koje vrijednosti može poprimiti x+14, mogli smo zaključiti kako je 14−y pozitivan djelitelj broja 196 manji od 14, tj. 14−y može biti 1, 2, 4, 7 (3 boda).
Do istog zaključka može se doći tako da se x izrazi preko y na način
x=14−y196−14.
Iz jednadžbe (x+14)(14−y)=196 može se zaključiti da je y<14 (1 bod), te u polaznu jednadžbu redom uvrštavamo brojeve y=1,2,3,…,13.
Pronalaženje svakog od četiri rješenja nosi po 1 bod, a eliminacija mogućnosti y=1,2,3,4,5,6,8,9,11 nosi 2 boda.
Ako učenik pogodi neka ili sva rješenja i uvrštavanjem u jednadžbu provjeri da se radi o rješenju, za svako rješenje ostvaruje po 1 bod.