Da bi izraz bio dobro definiran, mora vrijediti x−2≥0, x+6≥0 i x−2=2. Zaključujemo da sva rješenja x zadovoljavaju x≥2 i x=6.
Oduzimanjem x+6 s obje strane nejednakosti i svođenjem na zajednički nazivnik dobivamo
x−2−23−2x+6−x−2x+6+2x+6≥0,
odnosno
x−2−23−(x−2)(x+6)≥0.
Promotrimo prvo slučaj kada je x−2−2<0, odnosno x<6.
Tada je nužno 3−(x−2)(x+6)≤0, odnosno 3≤(x−2)(x+6), što daje kvadratnu nejednadžbu 0≤x2+4x−21=(x+7)(x−3), čije je rješenje x≤−7 ili x≥3. Budući da je 2≤x<6, zaključujemo da je 3≤x<6.
U slučaju kada je x−2−2>0, odnosno x>6, nužno je 3−(x−2)(x+6)≥0.
Analogno prethodnom slučaju, rješavanjem ove nejednadžbe dobivamo −7≤x≤3, što nije kompatibilno s uvjetom x>6, odnosno zaključujemo da u ovom slučaju nema rješenja.