Da bi korijeni jednadžbe x2+2x+c=0 bili realni i različiti, mora vrijediti da je diskriminanta D′ kvadratne jednadžbe x2+2x+c=0 pozitivna tj. D′>0 tj. D′=4−4c>0.
Zaključujemo da to vrijedi za svaki realan broj c takav da je c<1.
Promotrimo jednadžbu (1+c)(x2+2x+c)−2(c−1)(x2+1)=0, c∈R. Raspisivanjem i množenjem dobivamo sljedeću kvadratnu jednadžbu: (3−c)x2+(2+2c)x+c2−c+2=0.
Diskriminanta dobivene jednadžbe jednaka je:
D=(2+2c)2−4(3−c)(c2−c+2)=4(c3−3c2+7c−5).
Dalje, faktoriziramo dobiveni izraz:
D=4(c3−c2−2c2+7c−5)=4(c2(c−1)−(2c2−7c+5))=4(c2(c−1)−2(c−1)(c−410))=4(c2(c−1)−(c−1)(2c−5))=4(c−1)(c2−2c+5).
Budući da je c<1, a vrijednost izraza c2−2c+5 uvijek pozitivna jer je vodeći koeficijent pozitivan i diskriminanta pripadne kvadratne jednadžbe negativna, slijedi da je diskriminanta D negativna, tj. D<0 pa korijeni jednadžbe (1+c)(x2+2x+c)−2(c−1)(x2+1)=0, c∈R nikada nisu realni.