Prvo rješenje.

Neka P(XYZ) označava površinu proizvoljnog trokuta XYZ.
Neka je vb duljina visine iz vrha B u trokutu ABD. Ta visina poklapa se s visinom iz vrha B u trokutu BDE, pa je
P(BDE)=21⋅∣DE∣⋅vb=21⋅2∣AD∣⋅vb=21P(ABD).
Analogno zaključujemo da je P(CDE)=21P(ADC).
Zato je
P(BEC)=P(BDE)+P(CDE)=2P(ABD)+P(ADC)=2P(ABC)=21.
Ako je vc duljina visine iz vrha C u trokutu BCE (i trokutu CFE), sličnim promatranjem kao ranije zaključujemo
P(CFE)=21⋅∣EF∣⋅vc=21⋅2∣BE∣⋅vc=21P(BCE)=41.
Konačno, ako je ve duljina visine iz vrha E u trokutu EFC (i trokutu EFG), dobivamo
P(EFG)=21⋅∣FG∣⋅ve=21⋅2∣CF∣⋅ve=21P(EFC)=81.
Drugo rješenje.
Neka su M i N sjecišta pravca BC s njemu okomitim pravcima kroz A i E, redom.
Trokutima AMD i END je kut ∠BDA zajednički, a kutovi pri vrhovima M i N pravi, pa su slični prema K–K poučku o sličnosti.
Zato je ∣EN∣:∣AM∣=∣ED∣:∣AD∣=1:2.
Površina trokuta EBC je zato
P(EBC)=21⋅∣BC∣⋅∣EN∣=21⋅∣BC∣⋅2∣AM∣=21P(ABC)=21.
Dalje nastavljamo kao u prošlom rješenju.