Iz činjenice da je zbroj binomnih koeficijenata posljednja tri člana jednak 22 dobivamo jednadžbu
(m−2m)+(m−1m)+(mm)=22,
odakle primjenom svojstva simetrije binomnih koeficijenata zaključujemo da vrijedi
(2m)+(1m)+(0m)=22.
Nadalje, iz definicije binomnih koeficijenata dobivamo jednadžbu 2m(m−1)+m+1=22, što se pojednostavljuje do m2+m−42=0.
Rješenja ove jednadžbe su m1=6, m2=−7. Iz definicije binomnih koeficijenata slijedi da je m≥2, te stoga zaključujemo da je m=6.
Iz
(2x+2x−11)m=k=0∑m(km)(2x)m−k(2x−11)k
i činjenice da je zbroj trećeg i petog člana manji ili jednak 135 dobivamo sljedeću nejednadžbu
(26)(2x)4(2x−11)2+(46)(2x)2(2x−11)4≤135.
Rješavanjem ove jednadžbe redom dobivamo:
15⋅2x+1+2x−215≤135,
2x+1+2x−21≤9,
2⋅22x−9⋅2x+4≤0.
Uz zamjenu 2x=t dobivamo kvadratnu nejednadžbu 2t2−9t+4≤0 čije je rješenje t∈[21,4].
Konačno iz 21≤2x≤4 dobivamo x∈[−1,2].