Prvo rješenje.
Primjenom Vièteovih formula na rješenja x1, x2 dane jednadžbe dobivamo:
{x1+x2=3+a,x1x2=3a+3.(⋆)
Izrazimo li iz jednakosti (⋆) npr. x1 preko x2, dobivamo x1=x2−33x2−6.
Sada x1 možemo zapisati u obliku
x1=x2−33x2−6=x2−33(x2−3)+3=3+x2−33.(⋆⋆)
Kako je x1 cijeli broj, iz jednakosti (⋆⋆) zaključujemo da je x2−3∈{1,3,−1,−3}. Dakle, imamo sljedeće mogućnosti:
x2−3=1⇒x2=4⇒x1=6,
x2−3=3⇒x2=6⇒x1=4,
x2−3=−1⇒x2=2⇒x1=0,
x2−3=−3⇒x2=0⇒x1=2.
Iz x1=6, x2=4 i jednakosti (⋆) dobivamo a=7, analogno kao i iz x1=4 i x2=6.
Iz x1=0, x2=2 i jednakosti (⋆) dobivamo a=−1, analogno kao i iz x1=2 i x2=0.
Dakle, samo za cijele brojeve a=−1 i a=7 su rješenja jednadžbe x2−(3+a)x+3a+3=0 također cijeli brojevi.
Drugo rješenje.
Da bi rješenja jednadžbe x2−(3+a)x+3a+3=0 bili cijeli brojevi nužno je da je diskriminanta te jednadžbe potpuni kvadrat. Izračunajmo diskriminantu.
D=(3+a)2−4(3a+3)=a2−6a−3.
Dakle, zaključujemo da je
a2−6a−3=b2.(⋆)
Izraz (⋆) možemo zapisati u obliku (a−3)2−12=b2, b>0, odakle dobivamo (a−3)2−b2=12, odnosno
(a−3−b)(a−3+b)=12.(⋆⋆)
Kako su a i b cijeli brojevi, b>0 imamo sljedeće mogućnosti:
a−3−b=1,a−3−b=2,a−3−b=3,a−3−b=−12,a−3−b=−6,a−3−b=−4,a−3+b=12a−3+b=6a−3+b=4a−3+b=−1a−3+b=−2a−3+b=−3⇒a=219∈/Z,⇒a=7,⇒a=213∈/Z,⇒a=−27∈/Z,⇒a=−1,⇒a=−21∈/Z.
Za a=7 dobivamo jednadžbu x2−10x+24=0 čije su nultočke x1=4 i x2=6 cijeli brojevi.
Za a=−1 dobivamo jednadžbu x2−2x=0 čije su nultočke x1=0 i x2=2 cijeli brojevi.
Napomena: Učenik u drugom rješenju može isključiti slučajeve u kojima se promatra rastav broja 12 na djelitelje različite parnosti pa zadatak svesti odmah samo na dva slučaja koja vode do rješenja. Pri tome mora napomenuti zašto promatra samo ta dva slučaja. Ako to nije napravio, a sve drugo ima točno oduzeti 2 boda.
Treće rješenje.
Jednadžbu x2−(3+a)x+3a+3=0 možemo zapisati u obliku
(x−a)(x−3)=−3.
Prema uvjetu zadatka x i a su cijeli brojevi, pa je tada x−a cijeli broj, kao i x−3. Prema tome imamo sljedeće slučajeve:
x−a=1,x−a=−1,x−a=3,x−a=−3,x−3=−3x−3=3x−3=−1x−3=1⇒x=0, a=−1,⇒x=6, a=7,⇒x=2, a=−1,⇒x=4, a=7.
Kako je zadana jednadžba kvadratna, za svaki dobiveni a možemo imati najviše dva različita rješenja. Iz provedene analize svaki dobiveni a daje dva rješenja čime su svi uvjeti zadatka zadovoljeni. Za a=−1 rješenja su x1=0 i x2=2, a za a=7 rješenja su x1=4 i x2=6.