Prvo rješenje.
Iz ∣AE∣=∣AB∣ i ∣AB∣:∣AD∣=2:3 slijedi ∣AE∣:∣ED∣=2:1. Trokuti AEF i DEF imaju jednake visine, pa slijedi P(AEF)=2P(DEF). Budući da je
2P(DEF)=P(AEF)=P(CDEF)=P(DEF)+P(CDF),
slijedi da je P(DEF)=P(CDF).

Neka je ∣DE∣=x. Tada je ∣DC∣=2x i duljina visine iz vrha F u trokutu CDF je 3x. Zato je
P(CDF)=22x⋅3x=3x2.
S druge strane imamo
P(DEF)=2x⋅∣AF∣.
Izjednačavanjem slijedi
2x⋅∣AF∣=P(DEF)=P(CDF)=3x2,
odakle dobivamo ∣AF∣=6x.
Sada imamo ∣BF∣=∣AF∣−∣AB∣=4x i ∣AB∣:∣BF∣=2x:4x=1:2.
Drugo rješenje.
Označimo ∣DE∣=x, ∣BF∣=y. Budući da je ∣AE∣=∣AB∣ i ∣AB∣:∣AD∣=2:3, slijedi da je ∣AB∣=∣AE∣=2x. Površina trokuta AEF iznosi
P(AEF)=22x⋅(2x+y)=x(2x+y).
Neka je točka H takva da je AFHD pravokutnik. Tada je površina četverokuta DEFH zbroj površina četverokuta CDEF i trokuta CFH.

Površina trokuta CFH iznosi
P(CFH)=23x⋅y,
a površina trapeza DEFH iznosi
P(DEFH)=2x+3x⋅(2x+y)=2x(2x+y).
Slijedi
P(CDEF)=P(DEFH)−P(CFH)=2x(2x+y)−23xy.
Izjednačavanjem dobivamo
x(2x+y)=P(AEF)=P(CDEF)=4x2+21xy,
iz čega slijedi y=4x.
Dakle, ∣AB∣:∣BF∣=2x:4x=1:2.
Treće rješenje.
Neka EF siječe BC u točki G. Označimo ∣DE∣=x, ∣BF∣=y i ∣BG∣=z. Budući da je ∣AE∣=∣AB∣ i ∣AB∣:∣AD∣=2:3, slijedi da je ∣AB∣=∣AE∣=2x.

Pravokutni trokuti AEF i BGF su slični, pa vrijedi
2xz=2x+yy,tj.z=2x+y2xy.
Površina trokuta AEF iznosi
P(AEF)=22x⋅(2x+y)=x(2x+y).
Četverokut CDEF možemo rastaviti na trapez CDEG i trokut CGF. Tada je
P(CDEF)=2x+3x−z⋅2x+2(3x−z)⋅y.
Sređivanjem i uvrštavanjem dobivenog izraza za z, slijedi
P(CDEF)=4x2+23xy−21z(2x+y)=4x2+21xy.
Izjednačavanjem dobivamo
2x2+xy=P(AEF)=P(CDEF)=4x2+21xy,
odakle slijedi y=4x.
Dakle, ∣AB∣:∣BF∣=2x:4x=1:2.