Nakon množenja početne jednadžbe s abc(a+b+c) dobivamo:
bc(a+b+c)+ac(a+b+c)+ab(a+b+c)abc+b2c+bc2+a2c+abc+ac2+a2b+ab2+abc=abc,=abc.
Nakon pogodnog grupiranja i izlučivanja slijedi:
c(a2+2ab+b2)+c2(a+b)+ab(a+b)=0.
Izlučivanjem zajedničkog faktora (a+b) dobivamo:
(a+b)(c(a+b)+c2+ab)=0.
Primijetimo da vrijedi
c(a+b)+c2+ab=ac+bc+c2+ab=a(b+c)+c(b+c)=(b+c)(a+c).
Dakle, gornja jednakost se može zapisati kao
(a+b)(b+c)(a+c)=0.
Umnožak tri broja je jednak nuli ako je barem jedan od njih jednak nuli, što daje:
a+b=0ilib+c=0ilia+c=0.
i time je tvrdnja dokazana.