Prvo rješenje.
Po binomnom poučku vrijedi
(2+2)n=2n+(1n)⋅2n−1⋅2+(2n)⋅2n−2⋅2+…+(2)n,
(2−2)n=2n−(1n)⋅2n−1⋅2+(2n)⋅2n−2⋅2−…+(−1)n⋅(2)n.
Stoga je
2(2+2)n−(2−2)n=2((1n)⋅2n−1+(3n)⋅2n−2+(5n)⋅2n−3+…),
što je prirodan broj.
Drugo rješenje.
Uvedimo oznake an=(2+2)n, bn=(2−2)n. Matematičkom indukcijom dokazat ćemo da su brojevi an+bn i 2an−bn prirodni za svaki prirodni broj n.
Baza indukcije n=1 vrijedi jer je a1+b1=4 i 2a1−b1=2.
Pretpostavimo da tvrdnja vrijedi za neki prirodni broj n. Tada je
an+1+bn+1=(2+2)⋅an+(2−2)⋅bn=2(an+bn)+2⋅2an−bn
što je prirodan broj po pretpostavci indukcije.
Slično je
2an+1−bn+1=2(2+2)⋅an−(2−2)⋅bn=2⋅2an−bn+(an+bn)
također prirodan broj po pretpostavci indukcije. Time je tvrdnja dokazana.
Treće rješenje.
Neka je a=2+2, b=2−2. Primijetimo prvo da vrijedi a+b=4, ab=2.
Pronađimo rekurzivnu relaciju za broj cn:=2an−bn. Budući da je
(an−bn)(a+b)=an+1−bn+1+ab(an−1−bn−1),
dobivamo
2an+1−bn+1=22an−bn+2an−1−bn−1,
odnosno
cn+1=2cn+cn−1
za svaki prirodni broj n.
Kako je c0=2a0−b0=0 i c1=2a−b=2, iz gornje relacije induktivno slijedi da je broj cn=2an−bn prirodan za svaki prirodni broj n.