Neka je ABCD paralelogram takav da vrijedi ∣AB∣=4, ∣AD∣=3, te je mjera kuta pri vrhu A jednaka 60∘. Kružnica k1 dira stranice AB i AD dok kružnica k2 dira stranice CB i CD.
Kružnice k1 i k2 su sukladne i dodiruju se izvana. Odredi duljinu polumjera tih kružnica.
Neka su O1 i O2 središte kružnica k1 i k2 redom. Neka je M diralište kružnice k1 sa stranicom AB, N diralište kružnice k2 sa stranicom CD, te T diralište tih dviju kružnica. Neka je r radijus tih kružnica.
Primijetimo da je T polovište dužine O1O2.
Kako su dužine O1M i O2N okomite na međusobno paralelne pravce AB i CD (jer kružnice diraju te pravce u točkama M i N), zaključujemo da su dužine O1M i O2N paralelne. Odavde je ∠MO1T=∠TO2N.
Budući da k1 dira stranice AB i AD, središte kružnice O1 leži na simetrali kuta iz vrha A. Analogno i točka O2 leži na simetrali kuta iz vrha C, pa vrijedi jednakost kutova ∠O1AM=∠O2CN=30∘.
Kako je dodatno ∣O1M∣=∣O2N∣=r, zaključujemo da su AMO1 i CNO2 međusobno sukladni pravokutni trokuti. Posebno, vrijedi ∣AO1∣=∣CO2∣ i ∠AO1M=∠CO2N.
Promotrimo trokute AO1T i CO2T. Znamo da vrijedi ∣AO1∣=∣CO2∣, dok su dužine O1T i O2T radijusi kružnica k1 i k2, pa su jednakih duljina. Konačno, vrijedi
∠AO1T=∠AO1M+∠MO1T=∠CO2N+∠NO2T=∠CO2T,
pa su ti trokuti sukladni po S–K–S poučku o sukladnosti.
Posebno, vrijedi ∣AT∣=∣TC∣ i ∠ATO1=∠CTO2. Kako su točke O1, T i O2 kolinearne, iz jednakosti kutova zaključujemo da su i točke A, T i C kolinearne. Dakle, T je polovište dijagonale AC paralelograma ABCD, odakle zaključujemo da je T sjecište dijagonala paralelograma.
Kako je T polovište dijagonale BD i dužine O1O2, zaključujemo da je četverokut O1BO2D paralelogram. U njemu vrijedi jednakost paralelograma:
∣O1O2∣2+∣BD∣2=2(∣O1B∣2+∣O1D∣2).
Duljinu dužine BD možemo odrediti kosinusovim poučkom u trokutu ABD:
Rješenje 673+1 odbacujemo budući da bi u tom slučaju radijus kružnice bio veći od 2, odnosno promjer kružnice bio bi veći duljina obiju stranica paralelograma, pa u tom slučaju k1 i k2 ne mogu biti unutar paralelograma.