Prvo rješenje.
Skicirajmo graf funkcije f(x)=∣∣x+2∣−∣2−x∣+2∣.
Graf se može skicirati po dijelovima koristeći zapis bez znaka apsolutne vrijednosti:
∣∣x+2∣−∣2−x∣+2∣=⎩⎨⎧2,−2x−2,2x+2,6,x<−2,−2≤x<−1,−1≤x<2,2≤x.

Dana će jednadžba imati točno jedno rješenje ako horizontalni pravci y=2−a sijeku nacrtani graf samo u jednoj točki. To će se dogoditi ako je:
- y=2−a=0, za a=2,
- 2<y<6, odnosno, 2<2−a<6, a to je za −4<a<0.
Konačno, za a∈(−4,0)∪{2} dana jednadžba ima jedno rješenje.
Drugo rješenje.
Danu jednadžbu rješavamo po intervalima (−∞,−2], (−2,2] i (2,+∞).
- Ako je x∈(−∞,−2] rješavamo jednadžbu ∣−x−2−2+x+2∣=2−a.
Slijedi 2=2−a.
Tada za a=0 dana jednadžba ima beskonačno mnogo rješenja, a za a=0 nema rješenja.
- Ako je x∈(−2,2] rješavamo jednadžbu ∣x+2−2+x+2∣=2−a, odnosno, ∣2x+2∣=2−a.
Kako bismo riješili ovu jednadžbu, promatrat ćemo dva podintervala: (−2,−1] i (−1,2].
2a) Za x∈(−2,−1] rješavamo jednadžbu −2x−2=2−a.
Slijedi x=−2+2a i to je jedino rješenje dane jednadžbe na intervalu (−2,−1].
Tada je −2<−2+2a≤−1, odnosno, 0<a≤2.
2b) Za x∈(−1,2] rješavamo jednadžbu 2x+2=2−a.
Slijedi x=−2a i to je jedino rješenje dane jednadžbe na intervalu (−1,2].
Tada je −1<−2a≤2, odnosno, −4<a<2.
- Ako je x∈(2,+∞) rješavamo jednadžbu ∣x+2+2−x+2∣=2−a.
Slijedi 6=2−a.
Tada za a=−4 dana jednadžba ima beskonačno mnogo rješenja, a za a=−4 nema rješenja.
Konačno, za a∈(−4,0)∪{2} dana jednadžba ima jedno rješenje.