Prvo rješenje.
Riješimo nejednadžbu ∣x−2∣<k, k∈N.
−k<x−2<k⟺
2−k<x<2+k⟺
x∈⟨2−k,2+k⟩.(1)
Kvadratna nejednadžba (3−x)2>3x+1, odnosno nejednadžba x2−9x+8>0, ima rješenje
⟨−∞,1⟩∪⟨8,+∞⟩.(2)
Presjek skupova rješenja (1) i (2) mora imati 2019 cjelobrojnih rješenja što znači da interval [1,8] mora biti sadržan u intervalu (1).
Tada je presjek skupova (1) i (2) jednak skupu
⟨2−k,1⟩∪⟨8,2+k⟩.
U intervalu ⟨2−k,1⟩ ima 0−(2−k)=k−2 cijelih brojeva, a u intervalu ⟨8,2+k⟩ ima (2+k−1)−8=k−7 cijelih brojeva.
Dakle, rješenje danog sustava nejednadžbi sadrži ukupno k−2+k−7=2k−9 cijelih brojeva.
Tada, iz 2k−9=2019, slijedi k=1014.
Drugo rješenje.

Nejednadžba ∣x−2∣<k ima k−1 cjelobrojno rješenje veće od 2 i isto toliko rješenja manjih od 2.
Uključujući broj 2, imamo ukupno 2(k−1)+1=2k−1 rješenja.
Skup rješenja kvadratne nejednadžbe (3−x)2>3x+1, odnosno (nakon sređivanja) nejednadžbe x2−9x+8>0, je skup ⟨−∞,1⟩∪⟨8,+∞⟩.
Tada je skup svih cjelobrojnih rješenja te nejednadžbe skup Z∖{1,2,3,…,8}.
Ako sustav nejednadžbi ima 2019 rješenja, brojevi 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8 se nalaze među 2k−1 rješenja prve nejednadžbe.
Kako ti brojevi nisu rješenja sustava, slijedi da je ukupan broj rješenja sustava nejednadžbi jednak
2k−1−8=2k−9.
Tada, iz 2k−9=2019, dobivamo k=1014.