Prvo rješenje.

Vrijedi ∠ACB=∠ADB=x i ∠ABD=∠ACD=y jer su to obodni kutovi nad istom tetivom.
Kutovi ∠ADC i ∠ABC kutovi su nad promjerom pa je njihova mjera 90∘, a trokuti ABC i ACD pravokutni.
Vrijedi ∠ADE=x, pa je ∠EDC=90∘−x, a ∠DCE=x.
Iz trokuta ABF je
∣BF∣=∣AB∣cos∠ABF=∣AB∣cosy.
Iz trokuta ABC je ∣AB∣=2Rsinx. Slijedi
∣BF∣=2Rsinxcosy.
Iz trokuta DEC je
∣DE∣=∣DC∣sin∠ECD=∣DC∣sinx,
a iz trokuta ACD je ∣DC∣=2Rcos∠ACD=2Rcosy. Slijedi
∣DE∣=2Rsinxcosy,
pa prema tome vrijedi ∣BF∣=∣DE∣.
Drugo rješenje.
Neka je c=∣CD∣, a=∣AB∣. Računamo:
∣DE∣=c⋅cos∠CDE
(iz pravokutnog trokuta CDE)
=c⋅cos∠CAB
(∠CDE i ∠CAB su obodni kutovi nad istom tetivom)
=c⋅2Ra
(iz pravokutnog trokuta ABC).
Analogno dobivamo i
∣BF∣=a⋅2Rc
(ne treba računati zbog „simetrije” u dobivenom izrazu). Prema tome, ∣BF∣=∣DE∣.
Treće rješenje.
Neka su α,β,γ,δ obodni kutovi redom nad tetivama AB, BC, CD, DA. Pripadni središnji kutovi su 2α,2β,2γ,2δ.
Zbog uvjeta da je AC promjer vrijedi
2α+2β=2γ+2δ=180∘.(*)
Po poučku o sinusima (ili iz pravokutnih trokuta ABC, ACD) znamo:
∣AB∣=2Rsinα,∣CD∣=2Rsinγ.
Vrijedi
∣BF∣=∣AB∣cos∠ABD=∣AB∣cosδ=2Rsinαcosδ,
te
∣DE∣=∣CD∣cos∠BDC=2Rsinγcosβ.
Kako zbog (*) vrijedi sinα=cosβ i sinγ=cosδ, time je tvrdnja dokazana.