Neka je ABC trokut s pravim kutom u vrhu C. Neka je D točka na stranici AC i E točka na dužini BD tako da vrijedi ∠ABC=∠DAE=∠AED. Dokaži da je ∣BE∣=2∣CD∣.
S druge strane je ∣BD∣=∣BE∣+∣DE∣=∣BE∣+∣DA∣, odnosno
a2+y2=ba2−b2+(b−y)=ba2−y.
Sređivanjem dobivamo
a2+y2b2=b2a4−2ba2y+y2,=a2−2by,
te konačno
∣CD∣=y=2ba2−b2=21∣BE∣.
Treće rješenje.
Označimo ∠ABC=∠DAE=∠AED=β.
Vrijedi ∠EDC=2β pa je ∠DBC=90∘−2β.
S druge strane, iz pravokutnog trokuta ABC imamo 2β+∠EAB=90∘, odnosno ∠EAB=90∘−2β.
Vidimo da je ∠DBC=∠EAB. Sada možemo zaključiti (prema obratu teorema o kutu između tetive i tangente) da je pravac BC tangenta na opisanu kružnicu trokuta ABE u točki B.
Neka je ta kružnica k, točka O njeno središte i neka je F drugo sjecište pravca CA s k.
Promotrimo pravce BE i AF koji se sijeku u D. Potencija točke D u odnosu na k je
∣DE∣⋅∣DB∣=∣DA∣⋅∣DF∣.
Znamo da je ∣DA∣=∣DE∣ pa slijedi ∣DB∣=∣DF∣ i ∣BE∣=∣AF∣.
Dakle, trokut BDF je jednakokračan, a isto vrijedi i za trokut OBF. Pravci OB i FD su okomiti na BC pa su međusobno paralelni. Stoga je ∠OBF=∠BFD, a to znači da spomenuti jednakokračni trokuti imaju sukladne kutove uz zajedničku osnovicu BF. Oni su, dakle, sukladni, a četverokut OBDF je romb.
Označimo sada polovište dužine AF s P. Trokuti BCD i OPF su pravokutni trokuti sa sukladnim hipotenuzama (∣BD∣=∣OF∣, jer je OBDF romb) i s jednim parom sukladnih kutova (∠BDC=∠OFP, kutovi s paralelnim kracima) pa je △BCD≅△OPF.