Prvo rješenje.
Označimo ∠ABP=∠BCP=φ i ∠PBC=∠PCA=ψ.
Neka je točka T polovište dužine AC. Kako je AC hipotenuza pravokutnog trokuta APC, vrijedi ∣AT∣=∣PT∣=∣CT∣.
Stoga vrijedi ∠CPT=∠PCA=ψ.

S obzirom da je ∠DPC vanjski kut trokuta BCP, vrijedi
∠DPC=∠PCB+∠PBC=φ+ψ
pa je ∠DPT=φ.
Primjenom poučka o sinusima u trokutima ABD i PDT dobije se
∣AB∣∣AD∣=sin∠ADBsin∠ABDi∣PT∣∣DT∣=sin∠PDTsin∠DPT.
Zato je
∣AB∣∣AD∣=sin∠ADBsin∠ABD=sin(180∘−∠ADB)sinφ=sin∠PDTsin∠DPT=∣PT∣∣DT∣.
Odatle slijedi
∣AC∣∣AD∣=∣AB∣∣AD∣=∣PT∣∣DT∣=∣PT∣∣AT∣−∣AD∣=21∣AC∣21∣AC∣−∣AD∣=1−2⋅∣AC∣∣AD∣,
pa je ∣AD∣:∣AC∣=1:3.
Konačno, traženi omjer je ∣AD∣:∣CD∣=1:2.
Drugo rješenje.
Dopunimo trokut ABC do pravokutnog trokuta BCS kojem je točka A polovište hipotenuze BS. Neka pravac BD siječe dužinu CS u točki K.

Trokut ABC je jednakokračan pa zbog danog uvjeta vrijedi i ∠ACP=∠CBP.
Nadalje vrijedi
∠PAC=90∘−∠ACP=90∘−∠PBC=90∘−∠KBC=∠BKC=∠PKC.
Stoga je četverokut PCKA tetivan.
Zato je ∠AKC=180∘−∠APC=90∘ pa zaključujemo da je AK∥BC.
Stoga je AK srednjica trokuta BCS, a točka K polovište dužine CS.
Dužine AC i BK su težišnice trokuta BCS, pa je njihovo sjecište D težište tog trokuta.
Sada je jasno da je ∣AD∣:∣DC∣=1:2.