Prvo rješenje.
Pravac DC siječe AB u točki E. Pravac BC siječe AD u točki F.
Neka je ∣AF∣=x, ∣FD∣=y i ∣AC∣=12.

Kako je ∣∠BAD∣=∣∠CBA∣=45∘, slijedi da je ABF jednakokračan trokut,
iz čega slijedi ∣BF∣=x.
Kako je ∣∠AFB∣=180∘−2⋅45∘=90∘,
slijedi da je ∣∠DFC∣=90∘ te iz ∣∠FDC∣=45∘ slijedi ∣∠DCF∣=45∘,
pa i trokut CDF jednakokračan,
iz čega slijedi ∣FC∣=y.
Trokut ACF je pravokutan trokut, pa je prema Pitagorinom poučku x2+y2=122.
Površina četverokuta ABCD jednaka je zbroju površina pravokutnih trokuta ABF i CDF. Stoga vrijedi
P(ABCD)=P(ABF)+P(CDF)=2x⋅x+2y⋅y=2x2+y2=2122=2144=72.
Dakle, svaki četverokut koji zadovoljava uvjete zadatka ima površinu 72.
Napomena: Analogno se može promatrati pravokutne trokute AED i BCE.
Drugo rješenje.
Neka je točka E sjecište pravaca AB i CD, točka F sjecište pravaca AD i BC, a točka G sjecište pravaca AC i BD.

Za svaki četverokut koji zadovoljava uvjete zadatka vrijede sljedeće tvrdnje.
Trokut AED je jednakokračni pravokutni trokut, pa je ∣AE∣=∣ED∣.
Trokut ABF je jednakokračni pravokutni trokut, pa je ∣AF∣=∣BF∣.
Trokut CDF je jednakokračni pravokutni trokut, pa je ∣FD∣=∣FC∣.
Trokuti ACF i BDF su pravokutni i duljine kateta su im jednake, pa su oni sukladni.
Zbog toga je ∣DB∣=∣AC∣=12.
Dužine BF i DE su dvije visine trokuta ABD, a njihovo sjecište, točka C, ortocentar je tog trokuta.
Budući da točka G pripada stranici BD, a dužina AG sadrži točki C, zaključujemo da je dužina AG visina trokuta ABD, a dužina CG visina trokuta BDC.
Površina četverokuta ABCD jednaka je razlici površina trokuta ABD i BDC, pa je
PABCD=PABD−PBDC=21⋅∣DB∣⋅∣AG∣−21⋅∣DB∣⋅∣CG∣=21⋅∣DB∣⋅(∣AG∣−∣CG∣)=21⋅∣DB∣⋅∣AC∣=212⋅12=72.
Dakle, svaki četverokut koji zadovoljava uvjete zadatka ima površinu 72.