I. Dokažimo da je DF⊥AE
Promotrimo trokute △DBC i △DCF:
- stranica DC im je zajednička
- ∣CB∣=∣FC∣
- ∣∠DCB∣=∣∠FCD∣=90∘
Prema SKS poučku trokuti su sukladni, △DBC≅△DFC. Tada je i ∣∠BDC∣=∣∠CDF∣=α.

Neka je točka G sjecište pravaca DF i AE.
Promotrimo trokute △GAF i △CFD:
- ∣∠FAG∣=∣∠BDC∣=α jer su to dva obodna kuta nad tetivom BE pa je i ∣∠FAG∣=∣∠CFD∣=α
- ∣∠GFA∣=∣∠DFC∣=β jer su to vršni kutovi
Trokuti △GAF i △CFD imaju dva kuta jednake veličine pa je i ∣∠AGF∣=∣∠FCD∣=90∘, odnosno DF⊥AE, što je i trebalo dokazati.

II. Dokažimo da je EF⊥AD
Dokaz provodimo analognim razmišljanjem kao i za dokaz da je DF⊥AE.
Promotrimo trokute △FCE i △CBE: stranica CE im je zajednička, ∣CB∣=∣FC∣ i ∣∠ECF∣=∣∠BCE∣=90∘. Prema SKS poučku trokuti su sukladni, △FCE≅△CBE. Tada je i ∣∠CEB∣=∣∠FEC∣=γ.
Neka je točka H sjecište pravaca EF i AD.
Promotrimo trokute △AHF i △FCE:
- ∣∠HAF∣=∣∠DEB∣=γ jer su to dva obodna kuta nad tetivom DB pa je i ∣∠HAF∣=∣∠FEC∣=γ
- ∣∠AFH∣=∣∠CFE∣=δ jer su to vršni kutovi
Trokuti △AHF i △FCE imaju dva kuta jednake veličine pa je i ∣∠FHA∣=∣∠ECF∣=90∘, odnosno EF⊥AD, što je i trebalo dokazati.

Napomena: Drugi dio dokaza može se provesti, koristeći dokazano u prvom dijelu, pomoću ortocentra. Promotrimo △ADE. Dužine AC i DG su visine tog trokuta i sijeku se u točki F (ortocentru). I visina iz vrha E mora prolaziti ortocentrom F. Stoga je EF⊥AD, što je i trebalo dokazati.