Neka su 2n−1 i 2m−1, n,m∈N, dva neparna prirodna broja. Potrebno je dokazati da je
(2n−1)4−(2m−1)4
djeljivo sa 16.
Ako je n=m, n,m∈N, tvrdnja vrijedi jer je 0 djeljiva brojem 16.
Bez smanjenja općenitosti uzmimo da je n>m, n,m∈N.
(2n−1)4−(2m−1)4=((2n−1)2)2−((2m−1)2)2=((2n−1)2−(2m−1)2)((2n−1)2+(2m−1)2)=(2n−1−2m+1)(2n−1+2m−1)⋅(4n2−4n+1+4m2−4m+1)=(2n−2m)(2n+2m−2)⋅(4n2−4n+4m2−4m+2)=8(n−m)(n+m−1)⋅(2n2−2n+2m2−2m+1).
U dobivenom umnošku prvi je faktor 8, a zadnji je neparan prirodan broj. Da bi pokazali da je umnožak djeljiv sa 16, potrebno je još pokazati da je ili drugi ili treći faktor ovog umnoška paran. Imamo dva moguća slučaja:
1) Ako su n i m iste parnosti, tada je njihova razlika n−m paran broj, pa je
(2n−1)4−(2m−1)4=8⋅2k(n+m−1)(2n2−2n+2m2−2m+1)=16l,
k,l∈N, dakle razlika četvrtih potencija dvaju neparnih prirodnih brojeva je djeljiva sa 16.
2) Ako su n i m različite parnosti, onda je n+m−1 paran broj, pa je
(2n−1)4−(2m−1)4=8(n−m)⋅2k(2n2−2n+2m2−2m+1)=16l,
k,l∈N, dakle razlika četvrtih potencija dvaju neparnih prirodnih brojeva je djeljiva sa 16.