Prvi način:
Označimo vrhove pravilnog dvanaesterokuta A1,A2,A3,…,A12, središte opisane (i upisane) kružnice sa S, duljinu stranice dvanaesterokuta s a, duljinu najkraće dijagonale s d, duljinu polumjera opisane kružnice s R i duljinu polumjera upisane kružnice s r.

Veličina unutarnjeg kuta pravilnog dvanaesterokuta je
12(12−2)⋅180∘=150∘.
Odaberimo jedan jednakokračan trokut s osnovicom duljine d i krakom duljine a, primjerice △A1A2A3 i s P označimo polovište stranice A1A3.

Tada možemo izračunati veličine kutova pravokutnog trokuta △A2A3P:
∣∠PA2A3∣=2150∘=75∘
∣∠A2A3P∣=90∘−75∘=15∘.
△A1A2S je karakteristični trokut pravilnog dvanaesterokuta pa je ∣∠A2SA1∣=360∘:12=30∘.

Neka je M nožište visine iz vrha S na osnovicu a, odnosno N nožište visine iz vrha A1 na krak.
Vrijedi:
∣∠A2SM∣=230∘=15∘
∣∠MA2S∣=90∘−15∘=75∘.
Uočimo da su △PA2A3 i △MA2S slični po KK poučku, stoga vrijedi razmjer
r:2d=R:a,
pa je
ar=R⋅2d.(1)
△A1NS je polovica jednakostraničnog trokuta pa je ∣A1N∣=2R.
P12=12⋅P△A1A2S=12⋅21⋅R⋅∣A1N∣=6⋅R⋅2R=3R2.(2)
S druge strane
P12=12⋅2ar=6ar.
Iz ovoga i (1) slijedi
P12=6ar=6⋅R⋅2d=3Rd.(3)
Iz (2) i (3) je 3R2=3Rd, odnosno R=d=10 cm.
P12=3R2=3⋅102=300 cm2.
Površina pravilnog dvanaesterokuta je 300 cm2.
Drugi način:
Neka su A1,A2,A3,…,A11 i A12 vrhovi pravilnog dvanaesterokuta, S središte opisane (i upisane) kružnice, a R duljina polumjera opisane kružnice.
Veličina unutarnjeg kuta pravilnog dvanaesterokuta je
12(12−2)⋅180∘=150∘.

Neka je P sjecište dužine A1A3 i dužine A2S.
△A1A2S je karakteristični trokut pravilnog dvanaesterokuta, pa je ∣∠A2SA1∣=360∘:12=30∘.
Kutovi uz osnovicu karakterističnog trokuta △A1A2S su sukladni, pa je
∣∠SA1A2∣=∣∠A1A2S∣=(180∘−30∘):2=75∘.
△A1A2A3 je jednakokračan trokut s osnovicom A1A3.
Kutovi uz osnovicu trokuta △A1A2A3 su sukladni i veličine
∣∠A3A1A2∣=∣∠A2A3A1∣=(180∘−150∘):2=15∘.
U trokutu △A1A2P veličine dvaju kutova su 75∘ i 15∘, pa je treći kut veličine 90∘, odnosno ∣∠A2PA1∣=90∘. Iz toga slijedi da su dužine A1A3 i A2S međusobno okomite.
U jednakokračnom trokutu △A1A3S (∣A1S∣=∣A3S∣) kutovi ∠SA1A3 i ∠A1A3S su jednake veličine jer su to kutovi uz osnovicu i iznose svaki (180∘−60∘):2=60∘.
Dakle, △A1A3S je jednakostraničan sa stranicom duljine 10 cm.
Iz toga slijedi i da je radijus R pravilnom dvanaesterokutu opisane kružnice također 10 cm.
Četverokut A1A2A3S je četverokut s okomitim dijagonalama, pa je njegova površina jednaka polovini umnoška duljina njegovih dijagonala, tj.
P(A1A2A3S)=2∣A1A3∣⋅∣A2S∣.
Odnosno
P(A1A2A3S)=210⋅10=50 cm2.
U pravilnom dvanaesterokutu ima 6 sukladnih četverokuta površine 50 cm2, pa je njegova površina 300 cm2.
Treći način:
Neka su A1,A2,A3,…,A11 i A12 vrhovi pravilnog dvanaesterokuta, S središte opisane kružnice, a točka N sjecište dužina A1A3 i SA2.

Dužina A1A3 je jedna od najkraćih dijagonala i vrijedi ∣A1A3∣=10 cm.
△A1A2S je karakteristični trokut pravilnog dvanaesterokuta pa je ∣∠A2SA1∣=360∘:12=30∘.
Tada je ∠A3SA1=60∘.
U jednakokračnom trokutu △A1A3S (∣A1S∣=∣A3S∣) kutovi ∠SA1A3 i ∠A1A3S su jednake veličine jer su to kutovi uz osnovicu i iznose svaki (180∘−60∘):2=60∘.
Dakle, △A1A3S je jednakostraničan sa stranicom duljine 10 cm.
Iz toga slijedi da je polumjer opisane kružnice ∣A1S∣=10 cm.
Četverokut A1A2A3S je deltoid (∣A1A2∣=∣A2A3∣, ∣A1S∣=∣A3S∣), pa su mu dijagonale okomite i uzdužna dijagonala SA2 raspolavlja poprečnu dijagonalu A1A3.
Dakle, točka N je polovište dužine A1A3, pa je
∣A1N∣=21∣A1A3∣=5 cm.
Tada je
P(△A1A2S)=21⋅∣SA2∣⋅∣A1N∣=21⋅10⋅5=25 cm2,
a površina dvanaesterokuta je 12⋅25=300 cm2.