Prvo rješenje
Iz
x1+x2+…+xn−1+xn=n2xn
slijedi
x1+x2+…+xn−1=n2xn−xn=(n2−1)xn.
Primijenimo li
x1+x2+…+xn−2+xn−1=(n−1)2xn−1,
zaključujemo da za sve n≥2 vrijedi
(n−1)2xn−1=(n2−1)xn.
Dijeljenjem sa n2−1 (što je različito od 0 jer je n≥2) dobivamo
xn=n2−1(n−1)2xn−1=n+1n−1xn−1.
Slijedi
xn=n+1n−1xn−1=n+1n−1⋅nn−2xn−2=…=n+1n−1⋅nn−2⋅…⋅53⋅42⋅31x1=(n+1)n2x1.
Traženi član iznosi
x2026=2027⋅20262⋅1013=20271.
Drugo rješenje
Iz
x1+x2=22⋅x2
slijedi da je x2=31x1, a iz
x1+x2+x3=32⋅x3
da je x3=61x1.
Slično dobivamo
x4=101x1,x5=151x1,x6=211x1,
itd.
Na temelju ovih formula postavljamo hipotezu da općenito vrijedi
xn=1+2+…+n1x1,n∈N.
Budući da je
1+2+…+n=2n(n+1),
hipoteza glasi
xn=n(n+1)2x1
za sve n∈N.
Tvrdnju dokazujemo matematičkom indukcijom. Baza indukcije za n=1 očito vrijedi.
Neka je k≥2 prirodni broj i pretpostavimo da tvrdnja
xn=n(n+1)2x1
vrijedi za sve prirodne brojeve n<k.
Tada iz
x1+x2+⋯+xk−1+xk=k2xk
dobivamo
(k2−1)xk=x1+x2+…+xk−1=x1+31x1+61x1+…+k(k−1)1x1=2(1−21)x1+2(21−31)x1+…++2(k−11−k1)x1=2(1−k1)x1=2⋅kk−1x1,
pri čemu smo prvo iskoristili pretpostavku indukcije, a nakon toga jednakost
m(m+1)2=2(m1−m+11)
za m=1,2,…,k−1.
Slijedi
xk=2⋅k(k2−1)k−1x1=2⋅k(k−1)(k+1)k−1x1=k(k+1)2x1,
čime smo pokazali da tvrdnja vrijedi za n=k. Time je dokaz indukcijom završen.
Uvrštavanjem n=2026 i x1=1013, slijedi
x2026=2027⋅20262⋅1013=20271.