Oduzimanjem dviju jednadžbi dobivamo
a2−b2=bc−ac,
odnosno
(a−b)(a+b+c)=0.
Ova jednakost vrijedi samo ako je a−b=0 ili a+b+c=0.
Ako je a−b=0, odnosno a=b, iz prve jednadžbe znamo da je
1=a2−bc=a(a−c).
Kako je umnožak dvaju cijelih brojeva jednak 1 ako i samo ako su oba faktora jednaki 1 ili −1, jedina cjelobrojna rješenja su b=a=±1, c=0.
Ako je a+b+c=0, odnosno c=−a−b, uvrštavanjem u prvu jednadžbu dobijemo
1=a2−bc=a2+b2+ab,
odnosno
2=a2+b2+(a+b)2.
Točno dva od a2, b2 i (a+b)2 su jednaka 1, a treći je jednak 0.
Ovo nam daje još šest kandidata za rješenja:
(a,b,c)∈{(1,−1,0),(−1,1,0),(1,0,−1),(−1,0,1),(0,1,−1),(0,−1,1)}.
Provjerom se uvjerimo da su (1,−1,0), (−1,1,0), (1,0,−1), (−1,0,1), (0,1,−1), (0,−1,1), (1,1,0) i (−1,−1,0) zaista rješenja.