Prvo rješenje.
Riješimo najprije prvu jednadžbu. Faktorizacijom svih nazivnika u jednadžbi dobivamo:
x(x+2)x−1−(x−2)(x+2)x+3=x(x−2)(x+2)4x2+2+x(x−2)x.
Jednadžba ima smisla ako x∈/{−2,0,2}.
Množenjem sa zajedničkim nazivnikom slijedi:
(x−2)(x−1)−x(x+3)=4x2+2+x(x+2),
odnosno
5x2+8xx(5x+8)=0,=0.
Samo je x=−58 rješenje zadane jednadžbe.
Uvrštavanjem tog rješenja u drugu jednadžbu dobivamo:
(−58+p)2+(−58−p)2=2(−58−21p)(−58+21p)+85p,
2564−516p+p2+2564+516p+p2=25128−21p2+85p,
p(25p−85)=0.
Ako je p=0, druga jednadžba prelazi u jednadžbu
(x+0)2+(x−0)2=2(x−0.5⋅0)(x+0.5⋅0)−x1⋅0,
odnosno jednadžbu 2x2=2x2 čija su rješenja svi realni brojevi osim nule, pa jednadžbe nemaju isti skup rješenja.
Ako je p=41 i x=0, druga jednadžba poprima oblik
(x+41)2+(x−41)2=2(x−0.5⋅41)(x+0.5⋅41)−x1⋅41,
odnosno 2x2+81=2x2−321−4x1 koja ima jedinstveno rješenje x=−58.
Dakle, jedino za p=41 zadane jednadžbe imaju isti skup rješenja.
Drugo rješenje.
Druga jednadžba ima smisla ako je x=0. Nakon kvadriranja, množenja i sređivanja druga jednadžba poprima oblik:
25p2+xp=0,
p(25p+x1)=0.
Ako je p=0 skup rješenja druge jednadžbe je R∖{0}.
Ako je p=0 tada je rješenje druge jednadžbe oblika x=−5p2.
Analogno kao i u prvom rješenju dobivamo da je jedino rješenje prve jednadžbe x=−58.
Budući da prva jednadžba ima samo jedno rješenje, p=0 ne može biti vrijednost traženog parametra.
Jedina moguća vrijednost parametra p dobiva se izjednačavanjem rješenja jednadžbi:
−5p2=−58,
p=41.