Zadanu jednadžbu možemo zapisati na sljedeći način:
k⋅(2a+b−22n+2n+1−1)=2n+2b−1.(1)
Ako je a+b>2n, onda je
2a+b−22n+2n+1−1≥2a+b−2a+b−1+2n+1−1=2a+b−1+2n+1−1.
Kako je a+b−1≥b i n+1>n, slijedi da je taj izraz strogo veći od 2n+2b−1, pa je lijeva strana jednakosti (1) strogo veća od desne. Dakle, a+b≤2n.
Ako je a+b<2n, onda je
22n−2a+b≥22n−22n−1=22n−1,
pa je
2a+b−22n+2n+1−1≤−22n−1+2n+1−1.
Ako je 2n−1≥n+1, slijedi da je lijeva strana jednakosti (1) negativna a desna pozitivna.
Ako je 2n−1<n+1 slijedi n<2, ali za n=1 ne može vrijediti a+b<2n. Dakle, a+b≥2n.
Slijedi da nužno mora vrijediti a+b=2n. Jednadžbu (1) tada možemo zapisati kao
k⋅(2n+1−1)=2n+2b−1.
Kako je 2n+2b−1≥2n+1−1, slijedi b≥n. Promatranjem jednadžbe modulo 2n dobivamo da je k≡1(mod2n).
Ako je k>1, onda je k≥2n+1. Međutim, tada je
k⋅(2n+1−1)≥(2n+1)⋅(2n+1−1)=22n+1+2n−1,
pa je b≥2n+1. To je u kontradikciji s a+b=2n. Zaključujemo da je k=1 i
2n+1−1=2n+2b−1,
iz čega slijedi b=n. Kako je a+b=2n, vrijedi i a=n.
Uvrštavanjem u početnu jednadžbu utvrđujemo da je (n,n,1,n) zaista rješenje za svaki prirodni broj n. Dakle, rješenja su sve četvorke (n,n,1,n) za prirodan broj n.