Zapišimo danu jednadžbu u drugačijem obliku:
(mn−3)2(mn)2−6mn+9(mn)2+9(mn)2+9=m2+n2−4mn=m2+n2−4mn=m2+n2+2mn=(m+n)2.
Premještanjem kvadratnih članova na istu stranu jednakosti i faktorizacijom razlike kvadrata dobivamo:
(m+n)2−(mn)2=9,
(m+n−mn)(m+n+mn)=9.
Budući da su m i n cijeli brojevi, iz zadnje jednakosti dobivamo šest mogućih slučajeva:
1.2.3.4.5.6.{m+n−mn=1m+n+mn=9{m+n−mn=−1m+n+mn=−9{m+n−mn=9m+n+mn=1{m+n−mn=−9m+n+mn=−1{m+n−mn=3m+n+mn=3{m+n−mn=−3m+n+mn=−3.
U prvom slučaju se nakon zbrajanja i oduzimanja danih jednadžbi te sređivanja dobiva sustav:
{m+n=5mn=4.
Iz druge jednadžbe slijedi da je (m,n)∈{(1,4),(4,1),(−4,−1),(−1,−4),(−2,−2),(2,2)}. Uvrštavanjem u prvu jednadžbu zaključujemo da su jedina rješenja (m,n)∈{(1,4),(4,1)}.
U drugom slučaju dobije se sustav:
{m+n=−5mn=−4.
Iz druge jednadžbe slijedi da je (m,n)∈{(−1,4),(4,−1),(−4,1),(1,−4),(−2,2),(2,−2)}, ali niti jedan od tih uređenih parova nije rješenje danog sustava, a onda ni početne jednadžbe.
U trećem slučaju sustav je
{m+n=5mn=−4.
Analogno, kao u prethodnom slučaju dobivamo da sustav nema cjelobrojnih rješenja.
U četvrtom slučaju rješavamo sustav
{m+n=−5mn=4,
čija su rješenja (m,n)∈{(−1,−4),(−4,−1)}.
U petom slučaju rješavamo sustav
{m+n=3mn=0,
čija su rješenja (m,n)∈{(0,3),(3,0)}.
U šestom slučaju rješavamo sustav
{m+n=−3mn=0,
čija su rješenja (m,n)∈{(0,−3),(−3,0)}.
Konačno, sva cjelobrojna rješenja polazne jednadžbe su:
(m,n)∈{(1,4),(4,1),(−1,−4),(−4,−1),(0,−3),(−3,0),(0,3),(3,0)}.