Neka su a,b,c,d promatrani brojevi. Bez smanjenja općenitosti možemo pretpostaviti da je d najveći od njih. Iz a+b+c+d=8 i a2+b2+c2+d2=40 slijedi
a+b+c=8−d,a2+b2+c2=40−d2.(*)
Kvadriramo li prvu jednakost i primijenimo drugu, dobivamo
(a+b+c)2a2+b2+c2+2(ab+bc+ca)40−d2+2(ab+bc+ca)ab+bc+ca=(8−d)2,=(8−d)2,=64−16d+d2,=12−8d+d2.(**)
Poznato je da vrijedi
a2+b2+c2≥ab+bc+ca(***)
(lako se dobije iz nejednakosti (a−b)2+(b−c)2+(c−a)2≥0). Primijenimo li u toj nejednakosti (∗) i (∗∗), dobivamo
a2+b2+c240−d2d2−4d−14≥ab+bc+ca,≥12−8d+d2,≤0.
Rješenja jednadžbe d2−4d−14=0 su d=2±32, a rješenje gornje nejednadžbe je
d∈[2−32,2+32].
Najveći realan broj d iz ovog intervala je 2+32.
Treba još provjeriti postoje li pozitivni realni brojevi a,b,c koji uz d=2+32 zadovoljavaju obje dane jednadžbe. Stavimo li
a=b=c=38−d=2−2,
lako je provjeriti da je zaista
3(2−2)2+(2+32)2=40.
Najveća moguća vrijednost jednog od promatranih brojeva je
2+32.
Napomena. Umjesto nejednakosti (∗∗∗) možemo primijeniti nejednakost između aritmetičke i kvadratne sredine:
3a+b+c≤3a2+b2+c2,
odnosno
(a+b+c)2≤3(a2+b2+c2).
Tada je
(8−d)2≤3(40−d2),
pa ponovno dobivamo d2−4d−14≤0.