Prvo rješenje.
Tvrdnju dokazujemo matematičkom indukcijom. Za n=3 vrijedi
1=21+31+61.
Pretpostavimo da tvrdnja vrijedi za n=k, tj. pretpostavimo da postoje međusobno različiti prirodni brojevi a1,a2,…,ak takvi da je
a11+a21+…+ak1=1.
Uočimo
21=21(a11+a21+…+ak1)=2a11+2a21+…+2ak1.
Očito su a1,a2,…,ak>1, pa su brojevi 2,2a1,2a2,…,2ak međusobno različiti. To znači da postoji k+1 prirodnih brojeva s traženim svojstvom:
2,2a1,2a2,…,2ak,
tj. tvrdnja vrijedi za n=k+1. Po principu matematičke indukcije zaključujemo da tvrdnja vrijedi za svaki prirodni broj n≥3.
Drugo rješenje.
Tvrdnju ćemo dokazati matematičkom indukcijom. Točnije, dokazat ćemo tvrdnju: za svaki n≥3 postoje prirodni brojevi a1<a2<…<an, takvi da je an paran broj i da vrijedi
a11+a21+…+an1=1.
Za n=3 takvi brojevi su a1=2, a2=3, a3=6. Pretpostavimo da tvrdnja vrijedi za n=k, tj. pretpostavimo da postoje međusobno različiti prirodni brojevi a1,a2,…,ak takvi da je
a11+a21+…+ak1=1,
pri čemu je najveći od tih brojeva, ak, paran. Vrijedi
ak1=3ak2+3ak1=23ak1+3ak1.
Zato je
a11+a21+…+ak−11+23ak1+3ak1=1.
Kako je broj ak paran, 23ak je prirodni broj. Uočimo još da su zbog
a1<a2<…<ak−1<ak<23ak<3ak
svi nazivnici u gornjem zbroju međusobno različiti, te da je nazivnik najmanjeg razlomka, broj 3ak, paran. Time smo dokazali da tvrdnja vrijedi i za n=k+1. Po principu matematičke indukcije zaključujemo da tvrdnja vrijedi za svaki prirodni broj n≥3.
Treće rješenje.
Tvrdnju ćemo dokazati matematičkom indukcijom s korakom 2. To znači da dokazujemo: ako tvrdnja vrijedi za k, onda vrijedi i za k+2. Da bi takav dokaz bio korektan, bazu indukcije čine dva uzastopna broja.
Za n=3 takvi su brojevi a1=2, a2=3, a3=6. Za n=4 uzmimo a1=2, a2=4, a3=6, a4=12 ili a1=2, a2=3, a3=9, a4=18.
Pretpostavimo da tvrdnja vrijedi za n=k, tj. pretpostavimo da postoje različiti prirodni brojevi a1,a2,…,ak takvi da je
a11+a21+…+ak1=1.
Neka je ak najveći od brojeva ai (i=1,…,k). Vrijedi
ak1=ak1(21+31+61)=2ak1+3ak1+6ak1,
što znači da pribrojnik ak1 možemo zamijeniti s ta tri pribrojnika, a zbroj se neće promijeniti. Uočimo još da su 2ak, 3ak i 6ak veći od svih brojeva ai (i=1,…,k−1), pa postoji k+2 međusobno različitih prirodnih brojeva s traženim svojstvom:
a1,a2,a3,…,ak−1,2ak,3ak,6ak.
Dakle, tvrdnja vrijedi za n=k+2. Po principu matematičke indukcije zaključujemo da tvrdnja vrijedi za svaki prirodni broj n≥3.