Prvo rješenje.
Za n=2 tvrdnja a0−2a1+a2=0 je ekvivalentna s a1−a0=a2−a1 što vrijedi po definiciji aritmetičkog niza.
Pretpostavimo da tvrdnja vrijedi za neki n∈N. Tada vrijedi
a0−(1n)a1+(2n)a2−⋯+(−1)n−1(n−1n)an−1+(−1)n(nn)an=0.
No, i brojevi a1, a2, …, an+1 su uzastopni članovi aritmetičkog niza, pa vrijedi i
a1−(1n)a2+(2n)a3−⋯+(−1)n−1(n−1n)an+(−1)n(nn)an+1=0.
Oduzimanjem dobivamo
a0−((1n)+1)a1+((2n)+(1n))a2−⋯+(−1)n((nn)+(n−1n))an+(−1)n+1(nn)an+1=0.
a primjenom formula
(kn)+(k−1n)=(kn+1)(k=0,1,…,n)i(nn)=(n+1n+1)
slijedi
a0−(1n+1)a1+(2n+1)a2−⋯+(−1)n(nn+1)an+(−1)n+1(n+1n+1)an+1=0.
Time smo dokazali da tvrdnja zadatka vrijedi i za bilo kojih n+2 uzastopnih članova aritmetičkog niza. Po principu matematičke indukcije, zaključujemo da tvrdnja vrijedi za svaki prirodni broj n≥2.
Drugo rješenje.
Ako je a=a0 i d razlika danog aritmetičkog niza, onda je an=a+nd za n≥0. Tada je
a0−(1n)a1+⋯+(−1)n(nn)an=k=0∑n(−1)k(kn)(a+kd)=ak=0∑n(−1)k(kn)+dk=0∑n(−1)kk(kn).
Prema binomnom teoremu vrijedi
k=0∑n(−1)k(kn)=(1−1)n=0.
Za binomne koeficijente vrijedi
k(kn)=n(k−1n−1).
Zato je
k=0∑n(−1)kk(kn)=nk=1∑n(−1)k(k−1n−1)=−nk=0∑n−1(−1)k(kn−1)=−n(1−1)n−1=0.
Time je pokazana tvrdnja zadatka.
Napomena. Formulu
k=0∑n(−1)kk(kn)=0
možemo izvesti i tako da deriviramo obje strane jednakosti
(1+x)n=k=0∑n(kn)xk.
Zaista, deriviranjem po varijabli x dobivamo
n(1+x)n−1=k=0∑n(kn)⋅kxk−1,
pa uvrštavanjem vrijednosti x=−1 i množenjem sa −1 dobivamo traženi identitet.