Prvo rješenje.
Iz drugog uvjeta uvrštavajući m=n=0 dobivamo f(0)=2f(0), odakle slijedi f(0)=0.
Uvrštavajući m=1 i n=−1 i koristeći f(0)=0, iz drugog uvjeta dobivamo
f(1)+f(−1)=2.(1)
Iz drugog uvjeta uvrštavajući n=1 dobivamo f(m+1)=f(m)+f(1)+2m, pa zbrajanjem tih jednakosti za m=1,…,k−1 dobivamo
f(k)=kf(1)+2(1+2+…+k−1)
odnosno
f(k)=kf(1)+k2−k.(2)
Analogno, za k∈N, dobivamo i
f(−k)=kf(1)+k2−k.(3)
Sada, iz prvog uvjeta, uvrštavajući n=1 dobivamo f(1)f(−1)=f(1), odakle slijedi
f(−1)=1ilif(1)=0.
Razlikujemo dva slučaja.
I slučaj. f(−1)=1.
Iz (1) slijedi f(1)=1, a onda iz (2) i (3), te uzevši u obzir i f(0)=0, slijedi f(n)=n2.
II slučaj. f(1)=0.
Iz (1) slijedi f(−1)=2, a onda iz (2) i (3) zaključujemo
f(n)=n2−n, n∈N
f(−n)=n2+n, n∈N
i f(0)=0. Jednostavnije zapisano, f(n)=n2−n za sve n∈Z.
Time smo dobili dva moguća rješenja. No, valja provjeriti da dobivene funkcije f(n)=n2 i f(n)=n2−n zadovoljavaju uvjete zadatka, tj. da vrijede identiteti
(m+n)2=m2+n2+2mn,
(m+n)2−(m+n)=m2−m+n2−n+2mn.
Drugo rješenje.
Neka funkcija f zadovoljava uvjete zadatka. Definirajmo funkciju g:Z→Z izrazom g(n)=f(n)−n2. Uvrštavanjem izraza f(n)=g(n)+n2 u drugi uvjet dobijemo:
g(m+n)+(m+n)2=g(m)+m2+g(n)+n2+2mn,
odnosno
g(m+n)=g(m)+g(n).(∗)
Uvrštavanjem n=0 u ovaj izraz dobijemo g(0)=0 pa uvrštavanjem m=−n dobijemo g(−n)=−g(n).
Što se prirodnih brojeva tiče, indukcijom lako možemo dokazati da jednadžba (∗) povlači da je g(k)=k⋅g(1), ∀k∈N. Tada je g(−k)=−g(k)=−k⋅g(1), pa je
g(k)=k⋅g(1),∀k∈Z.(∗∗)
Ostaje nam odrediti g(1).
Uvrštavanjem izraza f(n)=g(n)+n2 u prvi uvjet dobijemo:
(g(n)+n2)(g(−n)+n2)=g(n2)+n4.
Ako u prethodnu jednakost uvrstimo n=1 dobit ćemo
(g(1)+1)(g(−1)+1)=g(1)+1,
odnosno
g(1)(g(1)+1)=0.
Odavde zaključujemo da je g(1)=0 ili g(1)=−1 pa nam jednakost (∗∗) daje rješenja g(n)=0 i g(n)=−n, iz čega slijedi da su jedina kandidati za rješenja funkcije f(n)=n2 i f(n)=n2−n. Uvrštavanjem provjeravamo da obje funkcije zaista zadovoljavaju uvjete zadatka.