Od papira je izrezan pravokutnik ABCD. Na stranici AB odabrana je točka E tako da je ∣AE∣=8 i ∣BE∣=17. Na stranici CD odabrana je točka F tako da je ∣CF∣=3. Nakon presavijanja papira po dužini EF, vrh B se poklapa s točkom S na stranici AD. Odredi duljinu stranice BC pravokutnika ABCD i zapiši ju u obliku neskrativog razlomka.
Prvo rješenje.
Presavijanjem papira prema uvjetima zadatka, dobiva se sljedeće:
Četverokut EBCF se preslikava u njemu sukladan četverokut SEFT (četverokut SEFT je osnosimetrična slika četverokuta EBCF s obzirom na pravac EF) tj. trokut EBF se preslikava u njemu sukladan trokut SEF, pa je
∣SE∣=∣BE∣=17.
Primjenom Pitagorinog poučka na trokut SAE dobivamo da je
∣SA∣2=172−82=289−64=225∣SA∣=15.
Neka je ∣AD∣=∣BC∣=x.
Uočimo da je ∣DS∣=x−15 i ∣DF∣=22.
Kako je, zbog sukladnosti trokuta EBF i trokuta SEF, ∣BF∣=∣SF∣,
primjenom Pitagorinog poučka na trokut FDS i trokut BCF dobivamo:
Kao u prvom rješenju, zaključujemo da je ∣SE∣=17 i ∣SA∣=15.
Neka je sjecište pravaca BC i EF točka G.
Kako je ∣∢SBA∣=∣∢EGB∣ (kutovi s okomitim kracima) i ∣∢BAS∣=∣∢GBE∣=90∘, trokuti △SAB i △EBG su slični (KK poučak) pa su im odgovarajuće stranice proporcionalne:
∣AS∣∣AB∣=∣BE∣∣BG∣.
Kako je ∢EGB zajednički kut trokuta △EBG i △FCG te ∣∢GBE∣=∣∢GCF∣=90∘, trokuti △EBG i △FCG su slični (KK poučak) pa su im odgovarajuće stranice proporcionalne:
∣BE∣∣BG∣=∣CF∣∣CG∣.
Dakle, vrijedi
1525=17x+y=3y.
Iz
1525=3y
dobivamo da je y=5.
Iz
1525=17x+y
dobivamo da je
x+y=385
pa je
x=370.
Alternativna konstrukcija.
Može se uvesti točku P koja je sjecište pravaca BS i EF pa umjesto sličnih trokuta △EBG, △FCG i △SAB, kao u drugom rješenju, promatrati slične trokute △PEB, △FCG i △SAB.
Nakon određivanja ∣PB∣=2∣SB∣=2534 (primjenom Pitagorinog poučka na trokut △SAB), dobiva se