Prvi način:

Vrijedi da je ∣∠ACB∣=∣∠ADB∣=60∘ jer su to obodni kutovi nad tetivom AB i ∣∠CDA∣=∣∠CBA∣=60∘ jer su to obodni kutovi nad tetivom AC.
Slijedi da je ∣∠CDB∣=120∘.
Napomena: Veličina ∠CDB može se odrediti i iz činjenice da je četverokut ABDC tetivni pa je zbroj veličina nasuprotnih kutova jednak 180∘. Iz čega slijedi da je ∣∠CDB∣=120∘.
Neka je E točka dužine AD takva da je ∣DE∣=∣DB∣.
Trokut △DEB je jednakostraničan jer ima dvije sukladne stranice i kut veličine 60∘ između njih.
Trokuti △ABE i △CBD su sukladni prema poučku S–S–K jer je ∣BD∣=∣BE∣ (stranice jednakostraničnog trokuta △DEB), ∣AB∣=∣BC∣ (stranice jednakostraničnog trokuta △ABC) i ∣∠CDB∣=∣∠AEB∣=120∘ (∠AEB je vanjski kut jednakostraničnog trokuta △DEB).
Posljedica te sukladnosti je zaključak da je ∣AE∣=∣CD∣.
Dakle, ∣AD∣=∣AE∣+∣ED∣=∣CD∣+∣BD∣.
Drugi način:

Nacrtajmo dužinu AD i na njoj označimo točku N tako da je ∣DC∣=∣DN∣.
Kako su ∠ADC i ∠ABC obodni kutovi nad istom tetivom AC, vrijedi ∣∠ADC∣=60∘, pa je △NDC jednakostraničan.
Analogno, na AD označimo točku M tako da je ∣DB∣=∣DM∣. Kako su ∠ADB i ∠ACB obodni kutovi nad istom tetivom AB, vrijedi ∣∠ADB∣=60∘ pa je i △MBD jednakostraničan.
Produljimo dužinu MB preko točke M do sjecišta s kružnicom k i označimo sjecište s P.
∣∠BPC∣=60∘ jer je to obodni kut nad tetivom BC.
∣∠DMP∣=120∘ jer je to vanjski kut jednakostraničnog trokuta △MBD.
Veličine triju unutarnjih kutova četverokuta MDCP su 60∘, 120∘ i 60∘ pa je ∣∠DCP∣=120∘.
Kako su nasuprotni kutovi tog četverokuta sukladni, zaključujemo da je MDCP paralelogram iz čega slijedi ∣DC∣=∣MP∣.
Kako je ∠BPA obodni nad tetivom AB (kao i ∠ACB), vrijedi ∣∠BPA∣=60∘.
Nadalje, ∣∠AMP∣=60∘ jer je vršni kut kuta ∠BMD pa je i △AMP jednakostraničan.
Slijedi ∣MP∣=∣MA∣.
Konačno, ∣DN∣=∣DC∣=∣MP∣=∣MA∣, pa je ∣AD∣=∣AM∣+∣MD∣=∣CD∣+∣DB∣, što je trebalo pokazati.