2. Zadatak
Odredi najmanju vrijednost koju može poprimiti izraz
pri čemu su i prirodni brojevi.
Traženi izraz može biti jednak za i .
Pretpostavimo da izraz može poprimiti neku manju vrijednost, odnosno da broj može poprimiti neku od sljedećih vrijednosti: , , , .
Kada bi bilo , tada bi moralo vrijediti , no potpun kvadrat ne može biti djeljiv s , a ne sa .
Promotrimo sada ostatke pri dijeljenju s . Kako je broj djeljiv s , dok potpun kvadrat daje ostatke i , zaključujemo da broj može dati ostatak ili pri dijeljenju s . Dakle, da bi imalo vrijednost manju od , moguće je samo da je ili .
Slično, promotrimo ostatke koje daje pri dijeljenju s . Izraz djeljiv je s , dok potpun kvadrat daje ostatak , ili . Zato zaključujemo da je nemoguće da je .
Preostalo je dokazati da ne postoje i takvi da je , odnosno da jednadžba
nema rješenja.
Prebacujući na drugu stranu i primjenom razlike kvadrata, dobivamo
Promotrimo faktore s desne strane. Najviše jedan od ta dva faktora može biti djeljiv s , jer bi u suprotnom i njihova razlika trebala biti djeljiva s , što nije istina.
Nadalje, kako je lijeva strana parna, mora biti i desna, što je moguće kada je neparan broj. Tada su faktori na desnoj strani dva uzastopna parna broja, pa jedan mora biti djeljiv s , a drugi s .
Zaključujemo da su ti faktori i jednaki i ili i .
Također, faktor mora biti jednak manjem od mogućih faktora jer je manji od . Zato je preostalo provjeriti dvije mogućnosti: , , te , .
U prvoj mogućnosti imamo , odnosno što nema prirodnih rješenja. U drugoj imamo i , što također nema prirodnih rješenja.
Time smo provjerili sve mogućnosti, te zaista dokazali da je najmanja vrijednost za izraz jednaka .