Označimo početni izraz s I. Primijetimo da je
I=a2+b2−4a+6a2+b2+ab−4a−2b+7=1+a2+b2−4a+6ab−2b+1=1+(a−2)2+b2+2(a−2)b+1.
Korištenjem [(a−2)+b]2≥0, što vrijedi jer je kvadrat realnog broja uvijek nenegativan, dobivamo
2(a−2)b≤(a−2)2+b2,
odnosno
(a−2)2+b2+2(a−2)b+1≤21.
Zato vrijedi
I=1+(a−2)2+b2+2(a−2)b+1≤1+21=23.
Jednakost se postiže za bilo koje realne brojeve za koje vrijedi a−2+b=0 i tada početni izraz poprima najveću moguću vrijednost 23.