Zapišimo broj x u obliku
x=n+qp,
gdje su n∈Z, p∈N0 i q∈N takvi da su p i q relativno prosti, te je p<q.
Tada je ⌊x⌋=n, pa se jednadžba može zapisati na sljedeći način:
(n+qp)⋅n⋅qp=254,
(nq+p)⋅n⋅p=254q2.
Kako je desna strana djeljiva s q2, mora biti i lijeva. Brojevi p i q2 su relativno prosti iz pretpostavke s početka. Isto vrijedi i za brojeve q2 i nq+p, jer kada bi postojao prosti djelitelj d>1 koji dijeli q2 i nq+p, dijelio bi i nq, pa bi morao dijeliti i p. Zato zaključujemo da je jedino moguće q2∣n.
Zato postoji k∈Z takav da je n=kq2, pa koristeći novu nepoznanicu jednadžbu sređujemo:
(kq3+p)⋅kq2⋅p=254q2,
(kq3+p)⋅k⋅p=254.
Rastav broja 254 na proste faktore je 254=2⋅127, pa su jedini mogući rastavi tog broja na pozitivne faktore 1⋅2⋅127 i 1⋅1⋅254.
Pretpostavimo prvo da je p najveći po apsolutnoj vrijednostima među faktorima kq3+p, k i p, odnosno p≥127. Tada su druga dva člana po apsolutnoj vrijednosti manja ili jednaka 2. Zato imamo
q3≤∣kq3∣≤∣kq3+p∣+p≤2+p≤256.
No, s druge strane q>p≥127, čime dobivamo kontradikciju.
Pretpostavimo sada da je k najveći po apsolutnoj vrijednostima među faktorima kq3+p, k i p, odnosno ∣k∣≥127. Ponovno su preostala dva člana po apsolutnoj vrijednosti manja ili jednaka 2, pa je
q3=∣k∣∣kq3∣≤∣k∣∣kq3+p∣+p≤1273<1,
čime dobivamo kontradikciju s q∈N.
Zato zaključujemo da je kq3+p najveći po apsolutnoj vrijednosti. Zato imamo jedan od tri slučaja:
∣kq3+p∣=127, ∣k∣=1, p=2,
∣kq3+p∣=127, ∣k∣=2, p=1,
ili
∣kq3+p∣=254, ∣k∣=1, p=1.
U prvom slučaju je kq3+p=±127, k=±1, p=2. Tada je q3=125 ili q3=129. Samo za prvu mogućnost dobivamo rješenje q=5, pa je
x=52+52=5127.
U drugom slučaju je kq3+p=±127, k=±2, p=1. Tada je q3=63 ili q3=64. Samo za drugu mogućnost dobivamo rješenje q=4, pa je
x=−2⋅42+41=−4127.
U trećem slučaju je kq3+p=±254, k=±1, p=1. Tada je q3=253 ili q3=255, što ne vodi k novim rješenjima.
Zaključujemo da su sva rješenja x početne jednadžbe
5127i−4127.