U suprotnom, dijeljenjem prve jednakosti s r, a druge s r2, dobivamo
r+2cosφ=0,r2+2cos(2φ)=0.
Iz prve jednakosti je r=−2cosφ. Uvrštavanjem u drugu jednakost i korištenjem identiteta cos(2φ)=2cos2φ−1 slijedi
4cos2φ+2(2cos2φ−1)=0,
pa je cos2φ=41. Budući da je r=−2cosφ>0, mora biti cosφ=−21. Stoga je
φ=32πili34π,
a iz prve jednakosti slijedi r=1. Time dobivamo rješenja
z=2−1±3i.
Dakle, rješenja sustava su
z1=0,z2,3=2−1±3i.
Treće rješenje.
Kvadrirajući izraze i koristeći da za svaki kompleksan broj vrijedi ww=∣w∣2, dobivamo
(z+1)(z+1)=1,(z2+1)(z2+1)=1,
odnosno
∣z∣2+z+z+1=1,∣z∣4+z2+z2+1=1.
Prvu jednadžbu prepišemo kao
−∣z∣2=z+z
i kvadriramo:
∣z∣4=z2+2zz+z2=z2+z2+2∣z∣2.
Iz zadnje dvije jednakosti izrazimo z2+z2 i dobivamo
z2+z2=−∣z∣4=∣z∣4−2∣z∣2,
odnosno
∣z∣4−∣z∣2=0.
Dobivamo dvije mogućnosti: ∣z∣=0 ili ∣z∣=1.
Ako je ∣z∣=0, imamo prvo rješenje z=0.
Ako je ∣z∣=1, tada je z=z1. Stoga se možemo vratiti u prvu jednadžbu i dobiti
1+z+z1=0.
Množeći sa z, dobivamo kvadratnu jednadžbu
z2+z+1=0,
kojoj su rješenja
z=2−1±3i.
Dakle, rješenja sustava su
z1=0,z2,3=2−1±3i.
Napomena: U trećem rješenju kada se dobije ∣z∣=1 rješenje se može dovršiti uvodeći trigonometrijski zapis kompleksnog broja: zbog r=1 prvi uvjet se svede na cosφ=−21.