Ako su vrijednosti cd=a+b i ab=c+d jednake, onda ab=a+b povlači (a−1)(b−1)=1. Budući da su a i b prirodni, nužno je a=b=2. Analogno je c=d=2, pa je jedno rješenje (a,b,c,d)=(2,2,2,2).
Ako vrijednosti cd=a+b i ab=c+d nisu jednake, bez smanjenja općenitosti pretpostavimo da je ab<a+b. Tada je (a−1)(b−1)<1, što je moguće ako je jedna od zagrada jednaka nuli. Pretpostavimo da je a=1.
Tada dobivamo sustav cd=b+1, c+d=b, odakle je (c−1)(d−1)=b+1−b+1=2. Uzimajući u obzir rastav broja 2 na faktore, dobivamo dva rješenja: c=2, d=3 ili c=3, d=2, te (u oba ta slučaja) b=5.
Analogno se rješavaju i svi ostali slučajevi (kada je b=1, te kada je ab>a+b).
Tako dobivamo sva rješenja:
(a,b,c,d)=(2,2,2,2),(1,5,2,3), (1,5,3,2),(5,1,2,3), (5,1,3,2),(2,3,1,5), (3,2,1,5),(2,3,5,1), (3,2,5,1).