Točka P je polovište dužine AB duljine 2. Neka je T diralište tangente iz točke A na kružnicu promjera PB. Odredi duljinu ∣PT∣.
Prvo rješenje.
Neka je O polovište dužine PB. Iz uvjeta zadatka je jasno da je ∣AP∣=∣BP∣=1.
Budući da je AT tangenta, vrijedi da je ∠ATP=∠PBT. Zaista, imamo
∠ATP=90∘−∠PTO=90∘−∠TPO=90∘−∠TPB=∠TBP.
Ovdje prva jednakost slijedi iz činjenice da je AT tangenta, a PT polumjer kružnice (stoga je ∠ATO=90∘). Druga jednakost vrijedi jer je trokut OPT jednakokračan, treća je očita, a posljednja vrijedi jer je po Talesovom poučku trokut BPT pravokutan.
Trokuti PAT i TAB imaju zajednički kut u vrhu A, pa zbog ∠ATP=∠TBP, po K–K poučku, zaključujemo da su ti trokuti slični.
Zato vrijedi
∣BT∣∣PT∣=∣AB∣∣AT∣=∣AT∣∣AP∣.
Iz toga dobivamo
∣AT∣2=∣AB∣∣AP∣=2,tj.∣AT∣=2.
Također, slijedi da je
∣BT∣∣PT∣=22,tj.∣BT∣=2∣PT∣.
Već smo komentirali da je trokut PTB pravokutan. Zato po Pitagorinom poučku imamo
∣PT∣2+∣BT∣2=∣PB∣2=1.
Uvrštavanjem ∣BT∣=2∣PT∣ slijedi 3∣PT∣2=1, pa je konačno ∣PT∣=31.
Napomena: Tvrdnja da je ∠ATP=∠PBT naziva se poučak o kutu tetive i tangente, te se može koristiti bez dokaza ako se navede ime poučka (ili da je to poznata tvrdnja).
Iz ∣AT∣=2, ∣PT∣2+∣TB∣2=1 i ∣AB∣=2 možemo direktno izračunati da je ∣PT∣=31 koristeći formulu za duljinu težišnice (ili Stewartov poučak) u trokutu ATB:
4∣PT∣2=∣AT∣2+2∣BT∣2−∣AB∣2.
Drugo rješenje.
Neka je O polovište dužine PB. Iz uvjeta zadatka je jasno da je ∣AP∣=∣BP∣=1, ∣PO∣=∣OB∣=21.
Trokut ATO je pravokutan zbog činjenice da je polumjer okomit na tangentu. Zato po Pitagorinom poučku slijedi ∣AT∣2+∣OT∣2=∣AO∣2, pa uvrštavanjem ∣OT∣=1 i ∣AO∣=23, slijedi
∣AT∣=2.
Neka je N nožište okomice iz T na PB.
Označimo ∣PN∣=x. Tada je ∣BN∣=∣BP∣−∣PN∣=1−x.
Trokut PTB je pravokutan jer je PB promjer kružnice. Primjenom Euklidovog poučka na trokut PTB dobivamo
∣NT∣2=∣PN∣⋅∣NB∣=x(1−x).
Po Pitagorinom poučku za trokut ATN slijedi (1+x)2+x(1−x)=2.
Slijedi 1+3x=2, tj. x=31.
Sada direktno slijedi iz ranijih jednakosti slijedi
∣NB∣=1−x=32i∣NT∣=x(1−x)=32.
Iskoristimo li još Pitagorin poučak u trokutu PTN, slijedi ∣PN∣2+∣NT∣2=∣PT∣2.
Konačno uvrštavanjem ∣PN∣ i ∣NT∣, dobivamo
∣PT∣=31.
Napomena: Tvrdnju ∣AT∣2=∣AP∣⋅∣AB∣ možemo argumentirati promatrajući potenciju točke A ili koristeći sličnost trokuta APT i ATB, kao u prvom rješenju.
Stewartov poučak možemo primijeniti direktno na trokut ATO. Tako dobivamo
∣AP∣⋅∣TO∣2+∣OP∣⋅∣AT∣2=∣AO∣⋅(∣PT∣2+∣AP∣⋅∣PO∣).
Ako prethodno izračunamo ∣AT∣=2, odavde lako dobivamo ∣PT∣.