Prvo rješenje.
Uvrštavanjem (i,j,k)=(1,2,3) i (i,j,k)=(2,1,3) dobivamo da je
−M3−M1+2M2=C=M3−2M2+M1,
tj. C=−C, odnosno C=0. Uvrstimo sada (i,j,k)=(n,n+1,n+2) pa je
Mn+1=2Mn+Mn+2,
za svaki prirodni broj n, što znači da je niz (Mn) aritmetički. Dakle, postoje realni brojevi m i d takvi da je
Mn=m+nd,
za svaki prirodni broj n. Tada je
an=nMn−(n−1)Mn−1=m+(n2−(n−1)2)d=(m−d)+n(2d),
tj. niz (an) je također aritmetički.
Drugo rješenje.
Kao u prvom rješenju dobivamo da je C=0 i
2Mi+1=Mi+Mi+2,(4)
za svaki prirodni broj i.
Uvrštavanjem i=1 u (4) dobivamo
a2=2a1+a3,
tj. niz a1,a2,a3 je aritmetički.
Pretpostavimo da je niz a1,a2,…,an aritmetički, za neki prirodni broj n≥3. To znači da postoje realni brojevi a i d takvi da je aℓ=a+ℓd, za svaki ℓ∈{1,2,…,n}. Za iste te ℓ vrijedi
Mℓ=ℓ(a+1⋅d)+(a+2⋅d)+⋯+(a+ℓ⋅d)=a+2ℓ+1d.
Uvrstimo sada i=n−1 u (4)
Mn+1=2Mn−Mn−1=2(a+2n+1d)−(a+2nd)=a+2n+2d.
Sada je
an+1=(n+1)Mn+1−nMn=a+2(n+1)(n+2)−n(n+1)d=a+(n+1)d,
tj. i niz a1,a2,…,an,an+1 je aritmetički. Po principu matematičke indukcije tvrdnja zadatka je dokazana.
Treće rješenje.
Kao u prvom rješenju dobivamo da je C=0. Definirajmo d:=a2−a1. Očito za n=1,2 vrijedi
an=a1+(n−1)d,
a uvrštavanjem (i,j,k)=(1,2,3) i sređivanjem dobivamo da vrijedi i za n=3. Dokazat ćemo da to vrijedi i za proizvoljan n≥4. Uvrstimo (i,j,k)=(n,2,1) i (i,j,k)=(n−1,2,1), te dobijemo:
(n−2)M1+Mn−(n−1)M2(n−3)M1+Mn−1−(n−2)M2=0,=0.
Pomnožimo li prvu jednakost s n a drugu s (n−1) i izjednačimo, dobivamo:
n(n−2)M1+nMn−n(n−1)M2=(n−1)(n−3)M1+(n−1)Mn−1−(n−1)(n−2)M2.
Korištenjem an=nMn−(n−1)Mn−1, M1=a1 i M2=2d+a1 i sređivanjem, dobivamo
an==[−n(n−2)+n(n−1)+(n−1)(n−3)−(n−1)(n−2)]a1+[n(n−1)−(n−1)(n−2)]2d[n−(n−1)]a1+2(n−1)2d=a1+(n−1)d.
Kako gornja jednakost vrijedi za sve n≥4, pa onda i za sve prirodne n, zaključujemo da je niz (an) aritmetički s prvim članom a1 i korakom d=a2−a1.