Prvo rješenje.
(a) Budući da je ∠DBC=∠BAC, te ∠BCD=∠BCA, trokuti BDC i ABC su slični.
Slijedi da je ∣BD∣=∣BC∣. Neka je α=∠BAC=∠CBD i β=∠CBA=∠DCB.
Neka je točka E′ takva da je AE′BC paralelogram. Slijedi da je ∠ABE′=∠BAC=∠CBD, pa je ∠ABC=∠CBD+∠ABD=∠ABE′+∠ABD=∠E′BD. Budući da je i ∣BE′∣=∣AC∣, po S–K–S poučku, slijedi da su trokuti E′BD i ABC sukladni. Dakle, trokut E′BD je jednakokračan, pa E′ leži na simetrali stranice BD. Budući da su točke E i E′ obje na paraleli kroz točku A s BC, zaključujemo da se podudaraju. Dakle, AEBC je paralelogram i pravci AC i BE su paralelni.

(b) Neka je P polovište dužine BC. Budući da je prema (a) dijelu AEBC paralelogram, slijedi da je ∣BC∣=∣AE∣. Zato je ∣AE∣:∣CP∣=2:1=∣AF∣:∣CA∣. Prema S–K–S teoremu slijedi da su trokuti CAP i AFE slični. Zato je ∠DFE=21∠BAC. Budući da je polovište u jednakokračnom trokutu ujedno i nožište visine, vrijedi ∠APC=90∘, pa je i ∠AEF=90∘.
Neka je G nožište okomice iz F na pravac AB, a H nožište okomice iz E na pravac AC. Neka je točka T presjek pravaca EH i FG. Treba pokazati da T leži na BD.
Prema dokazu (a) dijela trokuti EBD i ABC su slični, pa vrijedi
∠ADE=180∘−∠BDE−∠BDC=180∘−∠ACB−∠ABC=∠BAC.
Uočimo da je
∠DFT=90∘−∠FAG=90∘−∠BAC=90∘−∠ADE=∠DEH=∠DET.
Dakle, DEFT je tetivni četverokut, pa je ∠DTE=∠DFE=21∠BAC. Slijedi da je ∠TDH=90∘−21∠BAC, dok je ∠BDH=90∘+21∠BAC, pa su B, D, T kolinearne točke.
Napomena: Alternativno, možemo uvesti točku E′ na paraleli s BC kroz A tako da je AE′BD tetivni četverokut. Tada je ∠BDE′=∠BAE′=∠ABC i ∠BE′D=∠BAD=∠BAC. Dakle, trokut E′BD ima iste kutove kao ABC. Dakle, točka E′ leži na simetrali dužine BD, pa je E=E′. Sada slijedi da je ∠EBC=∠EBD+∠DBC=∠ABC+∠BAC=180∘−∠BCD, pa je AEBC paralelogram, tj. pravci AC i BE su paralelni.
Drugo rješenje.
(a) Neka je O ortocentar trokuta ABC. Uočimo da je O ujedno i središte opisane kružnice trokuta BCD. Primijetimo da je zbog obodnog i središnjeg kuta ∠EOB=21∠DOB=∠DCB=∠EAB iz čega slijedi da je četverokut AEBO tetivan. Iz toga dobivamo da je ∠AEB=180∘−∠AOB=∠ACB gdje zadnja jednakost vrijedi jer je O ortocentar trokuta ABC. A kako je AE∥BC dobivamo traženu tvrdnju.
(b) Kao u prvom rješenju.
Treće rješenje.
(a) Neka je a=∣BC∣=∣BD∣, b=∣AB∣=∣AC∣, α=∠BAC=∠CBD i β=∠CBA=∠DCB=∠BDC. Tada je ∠DBA=∠CBA−∠CBD=β−α.
Neka je X točka na polupravcu AC takva da je ∠XBC=∠DBA=β−α. Tada je ∠XBD=∠XBC+∠CBD=β=∠BDX. Budući da je ∣BD∣=∣BC∣, jednakokračni trokuti XBD i ABC su sukladni i vrijedi ∣XD∣=∣XB∣=b.

Jednakokračni trokuti ABC i BCD su slični, pa je ∣AC∣:∣BD∣=∣BC∣:∣CD∣, odakle dobivamo ∣CD∣=ba2. Sada zaključujemo da je
∣XC∣=∣XD∣−∣CD∣=b−ba2=bb2−a2.
Jednakokračni trokuti EBD i XBD imaju zajedničku osnovicu BD, stoga je njezina simetrala XE ujedno i simetrala kuta ∠DXB.
Označimo s Y i Z redom točke u kojima pravac XE siječe dužine BC i AB.
Prema poučku o simetrali kuta u trokutu XBC imamo:
b2−a2b2=∣XC∣∣XB∣=∣YC∣∣YB∣=∣BC∣−∣YB∣∣YB∣=a−∣YB∣∣YB∣,
pa je ∣YB∣=2b2−a2ab2.
Nadalje, prema poučku o simetrali kuta u trokutu XBA imamo:
∣ZA∣∣ZB∣=∣XA∣∣XB∣=∣XC∣+∣CA∣∣XB∣=bb2−a2+bb=2b2−a2b2.
Budući da je AB presječnica paralelnih pravaca AE i BC, trokuti AEZ i BYZ su slični, te je ∣AE∣:∣BY∣=∣AZ∣:∣BZ∣, odakle je
∣AE∣=∣BZ∣∣AZ∣⋅∣BY∣=b22b2−a2⋅2b2−a2ab2=a=∣BC∣.
Zato je četverokut BCAE paralelogram, odnosno BE∥CA.
(b) Kao u prvom rješenju.