Prvo rješenje.
Zbroj nasuprotnih kutova u tetivnom četverokutu je 180∘, stoga je ∠CQP=180∘−∠PBC i ∠QPB=180∘−∠BCQ, odakle je ∠AQP=∠CBA i ∠QPA=∠ACB.
Neka je O središte kružnice opisane trokutu APQ. Tada je ∠AOP=2∠AQP. Budući da je trokut AOP jednakokračan, slijedi da je ∠PAO=90∘−∠AQP=90∘−∠ABC.


Neka je p pravac koji s pravcem AP zatvara kut 90∘−∠ABC i koji siječe dužinu PQ. Budući da je ∠ANB=90∘, slijedi da je ∠PAN=90∘−∠ABC, što povlači da točke A, N i O leže na pravcu p.
Budući da je ∣AB∣=∣AC∣, slijedi da je ∠AQP=∠ABC=∠ACB=∠APQ, tj. A ne leži na simetrali stranice PQ. Zato je sjecište pravca p i simetrale dužine PQ jedinstveno i slijedi da je N=O.
Drugo rješenje.
Neka je b=∣AC∣, c=∣AB∣, v=∣AN∣, β=∠ABC i γ=∠BCA.
Zbroj nasuprotnih kutova u tetivnom četverokutu je 180∘, stoga je ∠CQP=180∘−∠PBC i ∠QPB=180∘−∠BCQ, odakle je ∠AQP=β i ∠QPA=γ.
Slijedi da su trokuti ABC i AQP slični. Neka je ∣AP∣=kb i ∣AQ∣=kc (k>1).
Neka su D i E nožišta visina iz N u trokutima NAP i NQA, redom.

Iz pravokutnog trokuta ABN je sinβ=cv, a iz pravokutnog trokuta ADN je
∣AD∣=vcos(90∘−β)=vsinβi∣DN∣=vsin(90∘−β)=vcosβ.
Primjenom Pitagorinog poučka u trokutu NDP dobivamo
∣NP∣2=∣ND∣2+∣DP∣2=∣ND∣2+(∣AP∣−∣AD∣)2=(vcosβ)2+(kb−vsinβ)2=v2cos2β+k2b2−2kbvsinβ+v2sin2β=v2+k2b2−2kv2cb.
Analogno dobivamo
∣NQ∣2=v2+k2c2−2kv2bc.
Budući da je ∣NP∣=∣NQ∣ slijedi
v2+k2b2−2kv2cb=v2+k2c2−2kv2bc,
odakle
kb2−kc2=2v2(cb−bc),
odnosno
kbc(b2−c2)=2v2(b2−c2),
pa zbog b=c dobivamo
k=bc2v2.
Konačno je
∣NP∣2=∣NQ∣2=v2+k2c2−2kv2bc=v2+b2c24v4c2−b2c4v4c=v2.
Dakle, ∣NP∣=∣NQ∣=∣NA∣, pa je N središte kružnice opisane trokutu AQP.