Prvo rješenje.
Zbrajanjem ovih jednadžbi dobivamo
x+y+z=0.
Odavde slijedi z=−x−y i iz prve jednadžbe dobivamo
x2−yx2−y2xy+y2+yy(2x+y+1)=(−x−y)2,=x2+2xy+y2,=0,=0
pa je y=0 ili 2x+y+1=0.
Ako je y=0, slijedi z=−x pa iz druge (ili treće) jednadžbe imamo x(x−1)=0, odakle je x=0 ili x=1. Odgovarajuća rješenja su (x,y,z)=(0,0,0) i (x,y,z)=(1,0,−1).
Ako je 2x+y+1=0 vrijedi y=−2x−1 pa imamo z=−x−y=x+1. Uvrštavanjem u treću jednadžbu dobivamo x(x+1)=0, odakle je x=0 ili x=−1. Odgovarajuća rješenja su (x,y,z)=(0,−1,1) i (x,y,z)=(−1,1,0).
Dakle, rješenja danog sustava jednadžbi su
(x,y,z)∈{(0,0,0),(1,0,−1),(0,−1,1),(−1,1,0)}.
Drugo rješenje.
Zbrajanjem prve dvije jednakosti dobivamo y2−y−z−z2=0, tj. (y−z−1)(y+z)=0.
Odavde zaključujemo da je y−z=1 ili y+z=0.
Analogno vrijedi z−x=1 ili z+x=0, te x−y=1 ili x+y=0.
Jednadžbe y−z=1, z−x=1 i x−y=1 zvat ćemo jednakosti prvog tipa, a jednadžbe y+z=0, z+x=0 i x+y=0 jednakosti drugog tipa.
Zbog simetrije je dovoljno promotriti kombinacije u kojima se pojavljuje nula, jedna, dvije ili tri jednakosti prvog tipa.
Ako je y+z=0 i z+x=0, onda je x=y. Uz uvjet x+y=0 dobivamo rješenje (x,y,z)=(0,0,0) i to pokriva slučaj s nula jednakosti prvog tipa. Uvjet x−y=1 je nemoguć, što pokriva slučaj s jednom jednakosti prvog tipa.
Ako je y+z=0, z−x=1 i x−y=1, zbrajanjem tih jednakosti dobivamo 2z=2, dakle z=1, y=−1 i x=0. Općenito u slučaju s dvije jednakosti prvog tipa imamo tri rješenja (0,−1,1), (1,0,−1) i (−1,1,0).
Slučaj s tri jednakosti prvog tipa vodi na 0=3 što je nemoguće.