Prvo rješenje
Pomnožimo li prvu jednadžbu s 2, a zatim to oduzmemo od druge jednadžbe, dobit ćemo
ab=2a−b.(*)
Slijedi
b=a+12a.
Za a=−1 iz (∗) bi slijedila kontradikcija 0=−2, pa je a=−1.
Uvrštavanjem u prvu jednadžbu danog sustava dobiva se
2a2−2a⋅a+12a+(a+1)24a2=a,
odnosno
2a2(a+1)2−4a2(a+1)+4a2=a(a+1)2,
2a4−a3−a=0,
a(a−1)(2a2+a+1)=0.
Odavde je a=0 ili a=1 ili 2a2+a+1=0. Za a=0 dobije se b=0, pa je (0,0) jedno rješenje danog sustava, a za a=1 dobije se b=1, pa je i (1,1) rješenje. Jednadžba 2a2+a+1=0 nema realna rješenja jer je njezina diskriminanta negativna (D=−7). Dakle, rješenja danog sustava jednadžbi su
(a,b)∈{(0,0),(1,1)}.
Napomena. Iz (∗) slijedi
a=2−bb.
Analogno kao u gornjem rješenju dobivamo
b4−2b3+3b2−2b=0,
odnosno
b(b−1)(b2−b+2)=0.
Drugo rješenje
Množenjem prve jednadžbe s b i druge s a, dobivamo sustav jednadžbi
{2a2b−2ab2+b3=ab,4a3−5a2b+2b2a=ab.
Čijim oduzimanjem dobivamo
b3−4b2a+7a2b−4a3=0.
Iz a=0 slijedi b=0, pa je (a,b)=(0,0) jedno rješenje sustava. Za a=0, uz oznaku w=ab, imamo
w3−4w2+7w−4=0.
Jedno rješenje te jednadžbe je w=1, pa jednadžbu možemo faktorizirati:
(w−1)(w2−3w+4)=0.
Za w=1 vrijedi b=a, a potom se, uvrštavanjem u polazni sustav, zbog a=0, dobije jedno rješenje (a,b)=(1,1). Jednadžba w2−3w+4=0 ima diskriminantu −7, pa njezina rješenja nisu realna, te stoga ni dani sustav nema više realnih rješenja.