Da bi funkcija f(x)=a2x2+2(a+3)x+1 mogla imati dvije nultočke, mora biti kvadratna funkcija, tj. mora vrijediti a=0. Da bi te dvije nultočke bile realne i različite, diskriminanta mora biti strogo veća od 0, tj.
(2(a+3))2−4a24a2+4⋅6a+4⋅9−4a26a+9a>0>0>0>2−3
Stoga za parametar a mora vrijediti a∈⟨−3/2,0⟩∪⟨0,+∞⟩.
Najmanji cjelobrojni a koji zadovoljava taj uvjet je a=−1, za koji kvadratna funkcija postaje f(x)=x2+4x+1. Njezine nultočke, po Vièteovim formulama, zadovoljavaju: x1+x2=−4, x1⋅x2=1. Računamo:
x1−3−x1−2+x2−3−x2−2=(x1x2)3x13+x23−x1x23−x13x2=(x1x2)3(x1+x2)3−3x1x22−3x12x2−x1x2(x12+x22)=(x1x2)3(x1+x2)3−3x1x2(x1+x2)−x1x2((x1+x2)2−2x1x2)=13(−4)3−3⋅1⋅(−4)−1⋅((−4)2−2⋅1)=−64+12−14=−66.