Prvo rješenje.
Neka je f(0)=a i f(1)=b. Uvrštavanjem x=0 u početnu jednadžbu slijedi
b=(a−1)f(y)+2.
Za a=1 slijedi da je f(y)=a−1b−2 za svaki y∈R. Uvrštavanjem u početnu jednadžbu vidimo da konstantna funkcija nije rješenje.
Znači da mora biti a=1, pa je b=2. Ako sad uvrstimo y=0 u početnu jednadžbu, dobijemo
b=f(x)⋅a−a−x+2,tj.2=f(x)−x+1.
Slijedi f(x)=x+1. Provjerom vidimo da je to zaista rješenje.
Drugo rješenje.
Uvrštavanjem x=0 u danu jednadžbu dobijemo
f(1)=f(0)f(y)−f(y)+2,
tj.
f(0)f(y)=f(y)+f(1)−2,∀y∈R,
a uvrštavanjem y=0 dobijemo
f(1)=f(x)f(0)−f(0)−x+2,
tj.
f(0)f(x)=f(0)+f(1)+x−2,∀x∈R.
Slijedi da je
f(x)+f(1)−2=f(0)+f(1)+x−2,∀x∈R,
odnosno f(x)=x+f(0).
Uvrstimo li to u početnu jednadžbu, dobijemo
xy+1+f(0)=xy+f(0)⋅x+f(0)⋅y+f(0)2−y−f(0)−x+2,
odnosno faktoriziranjem
(f(0)−1)(f(0)+x+y−1)=0.
Uvrštavanjem x=y=0 u gornju jednadžbu slijedi da je f(0)=1 i, konačno,
f(x)=x+1,∀x∈R.
Provjerom vidimo da je to zaista rješenje.