a) Iz rekurzije se vidi da su svi članovi niza (an) neparni, zbog neparnosti od a0. Sada pretpostavimo suprotno: dva člana niza, npr. ak i an (k<n) nisu relativno prosti. Onda postoji m∈N, m=1 za koji vrijedi m∣ak i m∣an. Iz rekurzije
a0⋅a1⋅…⋅ak⋅…⋅an−1=an−2
slijedi m∣2, pa je jedina mogućnost m=2. Međutim, tada bi bilo 2∣ak i 2∣an što je kontradikcija s neparnošću svih članova niza. Dakle, vrijedi tvrdnja a).
b) Napišimo rekurziju za opći član:
a0⋅a1⋅…⋅an−2⋅an−1=an−2.
Tu uvrstimo a0⋅a1⋅…⋅an−2=an−1−2 i dobivamo:
(an−1−2)an−1=an−2
što je ekvivalentno s an−1=(an−1−1)2. Slijedi:
an−1=(an−1−1)2=(an−2−1)4=…=(an−k−1)2k=(a0−1)2n=22n.
Dakle, an=22n+1 pa je a2007=222007+1.
Napomena. Moguće je i napisati prvih par članova niza, naslutiti opći član i dokazati ga matematičkom indukcijom. (Riječ je zapravo o Fermatovim brojevima.)