Jednadžba se može zapisati u obliku
(m+n)(m2−mn+n2)=(m+n)2.
Odavde slijedi da su svi parovi (m,n)=(a,−a), a∈Z rješenja dane jednadžbe. Za m=−n, nakon dijeljenja s m+n dobivamo kvadratnu jednadžbu po m:
m2−(n+1)m+n2−n=0.
Njezina diskriminanta je D=(n+1)2−4(n2−n)=−3n2+6n+1. Da bi rješenja bila realna mora biti D≥0, tj. 33−23≤n≤33+23, odakle slijedi n∈{0,1,2}.
Moramo još promatrati sljedeća tri slučaja:
1∘ n=0: m2−m=0, tj. m=0 ili m=1;
2∘ n=1: m2−2m=0, tj. m=0 ili m=2;
3∘ n=2: m2−3m+2=0, tj. m=1 ili m=2.
Skup cjelobrojnih rješenja dane jednadžbe je
{(a,−a)∣a∈Z}∪{(0,1),(1,0),(1,2),(2,1),(2,2)}.