Označimo kutove β=∠ABC, γ=∠BCA.

Budući da je trokut BFC pravokutan, slijedi da je ∠BCF=90∘−β. Kako je i trokut CDH pravokutan, slijedi da je ∠DHC=β. Slijedi da je i ∠AHF=β jer su ∠DHC i ∠AHF vršni.
Budući da je ABKC tetivni četverokut, obodni kutovi nad tetivom AC su jednaki ∠AKC=∠ABC=β. Kut ∠ACK je pravi jer je nad promjerom AK (po Talesovom poučku). Sada možemo zaključiti da su trokuti AFH i ACK slični, pa iz te sličnosti slijedi
∣AH∣∣AF∣=∣AK∣∣AC∣.(6)
Četverokut AFHE je tetivni jer je ∠AFH+∠HEA=90∘+90∘=180∘. Stoga je i ∠FEA=∠FHA=β, jer su to obodni kutovi nad tetivom AF. Dakle, trokut AFE dijeli kut ∠BAC=∠BAE s trokutom ABC, a kako je ∠FEA=β, slijedi da su trokuti AEF i ABC slični, te je
∣AF∣∣AE∣=∣AC∣∣AB∣.(7)
Budući da je ABKC tetivni četverokut, obodni kutovi nad tetivom AB su jednaki ∠BKA=∠BCA=γ.
U trokutu AFE je ∠AFE=γ, pa je njemu komplementaran ∠HFE=90∘−γ. Uočimo da je ∠HAE=∠HFE=90∘−γ, jer su to obodni kutovi u tetivnom četverokutu AFHE. Slijedi da su trokuti AGE i AMB slični, pa je
∣AE∣∣AG∣=∣AB∣∣AM∣.(8)
Množenjem jednakosti (6), (7) i (8), zaključujemo da su omjeri ∣AH∣∣AG∣ i ∣AK∣∣AM∣ jednaki. Konačno, prema obratu Talesovog poučka o proporcionalnosti zaključujemo da su pravci GM i HK paralelni.
Napomena. Nakon što izrazimo kutove kao u ovom rješenju, možemo trigonometrijski pokazati istu jednakost omjera. U pravokutnom trokutu AFH je
sinβ=∣AH∣∣AF∣,
a u trokutu AFG iz poučka o sinusima dobivamo
sinγ∣AG∣=sin(90∘+β−γ)∣AF∣.
Slijedi da je
∣AH∣∣AG∣=sin(90∘+β−γ)sinβsinγ.
U trokutu AMB je ∠AMB=180∘−β−(90∘−γ)=90∘+γ−β, pa je po poučku o sinusima
sinβ∣AM∣=sin(90∘+γ−β)∣AB∣.
U pravokutnom trokutu ABK je sinγ=∣AK∣∣AB∣, pa je
∣AK∣∣AM∣=sin(90∘+γ−β)sinβsinγ.
Kako je 90∘+γ−β+90∘+β−γ=180∘, vidimo da je sin(90∘+γ−β)=sin(90∘+β−γ). Slijedi da su omjeri ∣AH∣∣AG∣ i ∣AK∣∣AM∣ jednaki.